Slavica Ćukteraš, talentirana pjevačica, trenutno se nalazi pred izazovnom fazom života, a to je bitka za skrbništvo. Uvučena u pravni spor, nađe se upletena u sudsku bitku sa svojim bivšim suprugom, bivšim nogometnim vratarom Vladom Avramovim.

 

Unatoč velikom emocionalnom udaru i boli, uspjela sam pronaći snagu u sebi. Prošle godine, kada je počeo sudski postupak, nisam mogao ni zamisliti da ću se naći u ovakvoj situaciji. Morala sam se boriti sama, pazeći da ni moje dijete ni lešinari koji me okružuju ne primijete moju borbu. Međutim, nakon što sam se pribrao i pronašao svoj oslonac, mogao sam javno i smireno govoriti o situaciji bez imalo zle volje i napadati bilo koga, bez obzira na njegov bijes. Nepobitna istina ostaje da smo trenutno na sudu za starateljstvo, izjavila je Slavica Ćukteraš u emisiji „Blic dan“.

Srećom, postoje profesionalci koji su specijalizirani za pružanje smjernica za snalaženje kroz te izazovne trenutke.

Tražeći stručnu pomoć, posjetila sam psihijatra, neuropsihijatra i psihologa. Osim toga, pohađala sam nekoliko radionica, iako nisam bila sklona upuštati se u opširne razgovore s drugima o svojim iskustvima. Umjesto toga, odlučio sam potražiti vodstvo stručnjaka i uroniti u opsežno čitanje. Ovaj pristup se pokazao neprocjenjivim jer mi je pomogao da povratim fokus i jasnoću u svom raspršenom umu – ispričala je, ističući važnost puta koji je odabrala.

Sama pomisao je užasna, ali ne mogu poreći da sam se ponekad zabavljao s idejom da moje dijete nije moje. Suzama se borim protiv ove ideje. Međutim, odbijam govoriti loše o njemu, jer on je otac mog djeteta, Viktorijin otac. Nažalost, naše osobne stvari iznose se na sudu. Suci i naši odvjetnici dobro su svjesni situacije. Ipak, nikada prije nije ovako javno objavljeno. Unatoč svemu tome, na svijet je donijelo jedno izuzetno biće, našu kćer. Sada svatko ima pravo tražiti skrbništvo i izraziti svoje mišljenje. Neki su me prozvali ludim zbog ovoga, ali ja vjerujem u pravni sustav. Iskren sam i dosljedno surađujem sa socijalnom službom kada je to potrebno, kao i svaki drugi građanin. Ne želim da me se tretira kao privilegiranog, jer to donosi veliku bol. Jednakost bi se u tom pogledu trebala proširiti na sve žene.

 

Dugo vremena sam bio lišen ikakvih emocionalnih iskustava. Međutim, situacija je sada eskalirala u bitku za skrbništvo nad našim djetetom. To je okolnost za koju nisam očekivao da ću se susresti u životu, ali ipak sam tu. Kao rezultat toga, moji osjećaji prema drugoj uključenoj strani smanjili su se do točke u kojoj je njihovo postojanje beznačajno za mene. Ljubav je već nestala unutar granica našeg braka, a ja nalazim utjehu u činjenici da sam emocionalno odvojena od tog procesa. Nije neuobičajeno da se mnoge žene bore oko skrbništva tijekom brakorazvodne parnice. Zapravo, svjestan sam još jedne žene koja se suočava sa situacijom sličnom mojoj, i odlučan sam ponuditi joj svoju pomoć. Ovo javno izjavljujem jer sam čvrstog uvjerenja da je nerealno da se jedan slučaj vuče pet godina. Pretjerani troškovi povezani samo sa pravnim zastupanjem su veliki teret. Ne mogu dokučiti kako druge žene uspijevaju priskrbiti svoju djecu, pokriti sve potrebne troškove, izdržati nedaće, a pritom ostati pribrane. To je doista potresna situacija.

U susretu s konkretnom osobom, ženom, koja je već pet godina uključena u ovaj pravni spor, uvidjela sam važnost uspostavljanja zakonskog ograničenja trajanja postupka za skrbništvo. Dok mi, kao odrasli, posjedujemo otpornost da izdržimo takve okolnosti, ključno je priznati duboki utjecaj koji one imaju na djecu. Djeca posjeduju izvanrednu razinu percepcije i vrlo su usklađena sa svojom okolinom. Stoga je imperativ uzeti u obzir dobrobit te djece i primijeniti mjere koje štite njihovu emocionalnu i psihičku dobrobit, osiguravajući da slučajevi skrbništva ne produžuju nepotrebno njihovu patnju. Slavica ističe nužnost ovog zakonskog ograničenja.

Prema njezinim riječima, njezina kći posjeduje sposobnost dubokog proživljavanja emocija.

Uvijek održavam potpunu iskrenost s njom, osiguravajući da u potpunosti razumije situaciju. Naš odnos je izgrađen na otvorenoj komunikaciji. U početku sam bio u iskušenju sakriti istinu, ali mi je mudri pedagog savjetovao drugačije. Rekla je: “Slavice, nema ništa korisnije za tvoju vezu s djetetom nego biti iskren. Samo prilagodi svoje riječi njezinoj dobi i promatraj njezinu reakciju.” Slijedeći ovaj savjet, odlučio sam biti transparentan i o svemu otvoreno razgovarati. Začudo, to nas je dodatno emotivno zbližilo. Djeca su perceptivna i intuitivna, a tu sam vrijednu lekciju naučila prošle godine – priča Slavica nastavljajući svoju priču.

 

Protivnička strana ima slobodu tražiti što god želi. No, moram priznati da je bilo bolno kad me netko optužio da sam u početnoj fazi neadekvatna majka. Ipak, čvrsto sam uvjeren da postoje odgovarajuće institucije koje će ispuniti svoje odgovornosti, tako da je ishod i dalje neizvjestan. Bilo je vrijeme kada sam vjerovao da ću se fizički, mentalno i emocionalno potpuno srušiti. Nisam bio svjestan vlastite otpornosti. Bio sam uvjeren da neću preživjeti, da će me snaći neka nevolja i da ću propasti od svih tih nedaća. Ipak, na kraju sam shvatila da mi nije suđeno da umrem i da imam svrhu da se borim, kako za svoje dijete tako i za sebe. Druga strana mora mnogo toga shvatiti i usvojiti. Kad se vratim kući, razmislit ću o vrijednim lekcijama koje sam naučio o sebi tijekom ove muke. Ovo me iskustvo naučilo važnosti pažljivog razmatranja svojih postupaka prije nego što nastavim.

Po meni je prirodno da dijete bude u društvu svoje majke. Čini se nenormalnim da dijete bude udaljeno iz zemlje bez znanja i pristanka majke. Zbunjena sam kakva bi to majka dopustila. Naravno, pomisao da Victoria nije uz mene ispunjava me strahom. Shrvana sam boli i tugom, ali sam sigurna da bih se žestoko borila za nju, bez obzira na cijenu – naglasila je.

Na pitanje o trenutnom identitetu Slavice Ćukteraš, ona je odgovorila ovako:

Primarna uloga Slavice Ćukteraš je uloga majke. Kad stane na pozornicu, svim srcem daje publici sve od sebe. Prethodno je Slavica Ćukteraš proživljavala tugu, a sada je pronašla sreću.
Prema riječima Slavice, ona ima mentalnu snagu da izdrži svaki izazov.

Kao netko tko je sklon tjeskobi, dovoljan je samo mali poremećaj da poremeti moju rutinu i potjera me u spiralu. Srećom, moj sadašnji partner, Vladimir, bio je ogroman izvor podrške. Potiče me da mu se pridružim u studiju, a njegova DJ škola pružila mi je prijeko potreban izlaz. Prije nego što sam upoznala Vladimira, nekoliko godina sam letjela solo, ali sada sam odlučna da naša veza napreduje.

Od samog početka sam mu jasno dao do znanja da su na horizontu golemi izazovi i da ne mora stati uz mene. Međutim, odgovorio je s nepokolebljivom odlučnošću, rekavši: “Ne mogu vas nikako napustiti tijekom ove kušnje.” Bio sam zatečen njegovom nepokolebljivom predanošću, posebno s obzirom na to da je naše poznanstvo bilo samo kratko kad su se pojavili problemi. Ne događa se često da netko dobrovoljno prigrli društvo osobe opterećene poteškoćama, kako je oštroumno istaknula.

S njim proživljavam razne faze, ali nema potrebe da se kasnije ispričavam jer ga nikad ne vrijeđam. U početku nisam bio spreman za ogromnu slavu, što je dovelo do osjećaja tjeskobe. Stalna putovanja, nedostatak sna i nezdrava prehrana utjecali su na moje dobrobit. Međutim, podrška publike tijekom cijelog ovog putovanja davala mi je snagu; Ne bih to mogao sam postići. U to vrijeme nisam bio svjestan činjenice da stvaram bezvremenske hitove. Gledajući unatrag, ne bih ništa mijenjao. Nedostajalo mi je sposobnosti i opravdanja za promjene, a ionako se ne bi isplatilo.

Preporučeno