Josip Broz Tito je definitivno jedan od najvećih predsjednika koji su se pojavili u cijelom svijetu. Vladao je u bivšem sistemu preko 40 godina, što dovoljno pokazuje koliko je bio jak kao vladar. Opće je poznato da je Josip Broz Tito imao dug i višestruk život. O dugovječnom predsjedniku Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije kružile su brojne priče i mitovi, ostavljajući vrlo malo pojedinaca bez mišljenja o njegovom živopisnom karakteru.
Rahmetli Hamdija Jusufspahić, bivši beogradski muftija, u intervjuu je izrazio nepokolebljivo uvjerenje da je Tito neosporno jedan od najznamenitijih pojedinaca koji su rođeni na ovim prostorima. Prema Jusufspahiću, prijeratna Jugoslavija bila je izuzetna zemlja koja je posjedovala obilje kvaliteta. Nadalje, istaknuo je veliku sreću imati vođu poput Tita, kojeg je smatrao jednom od najutjecajnijih ličnosti svoje ere. Jusufspahić je ustvrdio da su i istaknute ličnosti poput Churchilla, Staljina i Hitlera morale priznati Titov autoritet i moć, jer je on u susretima sa svakim od njih izlazio kao pobjednik. U intervjuu iz 2003. Jusufspahić je ispričao da je imao priliku sresti Tita više puta.
Prepričavajući jedan konkretan susret tijekom studentskog boravka u Kairu, Jusufspahić je opisao intrigantnu interakciju s Titovim zaštitarima koji nisu znali da on boravi u zgradi konzulata. Igrom slučaja, konzul je ostavio sve ključeve Jusufspahiću kada je ovaj privremeno istupio. Po dolasku šefa Titovog osiguranja, raspitivali su se gdje sam. Konkretno, pitali su me da li znam za studenta koji se zove Hamdija Jusufspahić. Bez oklijevanja sam potvrdio svoje poznanstvo s njim. Konzul je nakon toga, kako je prenio Jusufspahić, dužnosniku sigurnosti detaljno ispričao cijelu situaciju.
Tog je dana imao važan ispit. Pobrinuo se za rani odlazak, uspješno položio ispit i vratio se na vrijeme prije Titova dolaska vlakom iz Aleksandrije. U to vrijeme Tito je posjetio njihov Jugoslavenski klub i raspitivao se tko od njih govori arapski. Budući da je bio jedini mladić koji je dobro govorio arapski, odgovorio je. Tito je tada izrazio važnost učenja arapskog jer se smatra da je to jezik budućnosti. Godine 1967. imao je priliku upoznati sve arapske veleposlanike u Jugoslaviji. Svi su, prisjeća se, bili oduševljeni što su ga vidjeli, a prema njemu su se ponašali kao prema uglednom muftiji. Svaki veleposlanik uputio mu je poziv za iftar. Tito je preko obavještajne službe otkrio prisutnost diplomata s turbanom, koji je uvijek bio prisutan i na koga su se pozivali ostali veleposlanici. Ovaj diplomata je slučajno bio jugoslavenske nacionalnosti i oženjen Arapkinjom.
Zaintrigiran, Tito je zatražio sastanak s njim, Jusufspahićem. No, s Titom se istinski sprijateljio tek na prijemu održanom 29. studenog 1968. godine. Prijem je održan u Palati Federacije. Predstavnike vjerskih zajednica predvodio je Njegova Svetost Patrijarh German. Tijekom događaja Tito se našao u situaciji da treba nazdraviti. Međutim, primijetio je da nitko od nas nema čašu. Bez oklijevanja je svoju čašu predao patrijarhu Germanu i brzo nabavio još jednu koju je dao Bukatki. U tom trenutku nisam mogao a da ne pomislim: “Možda bi mi stvarno pozlilo.” Izrazio sam želju da nastavimo živjeti, oslovljavajući Tita sa “druže”. Bilo je jasno da je Tito već pretpostavio da su ga svi oplakali i vjerovao da više neće dolaziti na svečane prijeme.
Po protokolu, tada smo pozvani u crnogorski salon. Tamo su me javno oplakivali i svi su izražavali sućut zbog onoga što se dogodilo. No, za tridesetak minuta pojavio se Tito, pored Jovanke, Mike Špiljaka i Vladimira Popovića. Bez odugovlačenja mi je prišao i rekao: “Mladi efendija, molim vas, ponudite svoju čašu predsjedniku države.” To su bile riječi koje je Brozov sekretar uputio Hamdiji Jusufspahiću na Titovu sahranu. Čestitamo.
Brate, ne mogu shvatiti razlog tvojih čestitki. Dotični je preminuo, pa zašto mi onda čestitate? Preminuo je držeći se svoje vjere u vaš sustav vjerovanja. Što?
Dočekao je svoj kraj dok je bio uronjen u svoju vjeru, zadubljen u stranice Kur’ana. Bio je to njegov treći put da se udubljuje u njegove svete riječi.
