Sara Novković Tepšić, 29-godišnja stanovnica Kljajićeva kraj Sombora, pisanje osmrtnica pretvorila je u svoje zanimanje. Sve je počelo kada je njezin otac, Moša Novković, slučajno dobio zadatak da komponira i drži hvalospjeve na sahranama svojih prijatelja i poznanika.
Nakon svog uspjeha, brzo je stekao popularnost u susjednim selima, što je Saru navelo da krene njegovim stopama i preuzme većinu njegovih odgovornosti. Sa strašću prema pisanju osmrtnica, posljednje dvije godine posvetila je ovom zanatu. “Budući da sam pjesnik, sastavljanje govora bilo mi je prirodno. Osim toga, moj otac je na početku dao neprocjenjive smjernice, s obzirom na njegovo veliko iskustvo u ovom području. On zna prave riječi da pruži utjehu ožalošćenima i pomogne im da se oproste od svojih voljenih one na najsmisleniji način”, objašnjava ona. Prijelaz se dogodio organski. U svojoj poeziji često istražujem teme gubitka, a jednog sam dana ocu izrazio želju da se okušam u pisanju govora. Tako je počela naša suradnja.
Kako prenosi portal “Mondo.rs”, Sara priznaje da se ovaj posao drugima možda čini neobičnim, ali ističe da je vrlo zahtjevan. Sara naglašava ogromnu odgovornost koju donosi stvaranje ovakvog teksta. Unatoč nedostatku osobnog poznanstva s preminulim pojedincem, pisac preuzima ulogu člana obitelji, što dodatno usložnjava zadatak. Sastavljanje hvalospjeva zahtijeva opsežne razgovore s najbližom voljenom osobom pokojnika, koja daje zamršene informacije o njihovom životu. Ovaj pedantan proces ne samo da izdvaja ovu vrstu govora nego također utječe na njegovu cijenu.
Prema njegovom uvjerenju, pojedinci često imaju osjećaj plašljivosti, zbog čega zadržavaju svoje prave želje kada drže govor. Posljedično, postoje govori koji daju činjenične pojedinosti o životu pokojnika, uključujući njihov datum rođenja, podatke o roditeljima, mjesto stanovanja i zanimanje. Osim toga, postoje sentimentalniji govori koji nalikuju iskrenim oproštajnim pismima.
“Imam prirodnu sklonost prema emocijama, pa to nastojim odražavati u svom pisanju. Za mene je ključno prikupiti svaki detalj o preminulom pojedincu kako bih njegovu priču izrazila s najvećom emocionalnom dubinom”, objasnila je. Za razliku od svog oca, Sara još nije imala priliku održati hvalospjev tijekom pogrebne službe.
Trenutačno se prvenstveno bavim pisanjem, dok se otac primarno bavi čitanjem, ali samo na izričit zahtjev ožalošćene obitelji. Važno je napomenuti da je naša pogrebna služba prilično poznata u somborskom kraju, pa nam zahtjevi stižu sa svih strana.
Prema njezinim riječima, jedna od najizazovnijih situacija s kojima se susreće je kada je traže da napiše govor za nekoga tko je neočekivano ili prerano preminuo. Sara je ispričala da je napisala oproštajno pismo za svog dragog prijatelja koji je iznenada preminuo prošle godine. Izrazila je koliko je za nju bilo porazno prenijeti svoje osjećaje i sjećanja kroz tu pisanu posvetu. Zanimljivo je da su Sarini klijenti prvenstveno zainteresirani da ona ili njezin otac sastave govor, koji zatim mogu dobiti putem e-pošte. Sara objašnjava da joj se javljaju ljudi iz raznih krajeva Srbije, pa čak i iz drugih zemalja otkako je svoj rad proširila i na društvene mreže. Ovo je zanimanje, napominje ona, već uhodana praksa u drugim zemljama, posebice u Sjedinjenim Državama, gdje internetsko tržište cvjeta s kreativnim i vještim pojedincima koji nude svoje usluge. Oproštajne govore možete lako pronaći za kupiti uz samo nekoliko klikova i za malu svotu novca, a zatim ih možete pročitati na sprovodu člana obitelji. Sara se pita zašto takva praksa ne bi postojala i kod nas.
Novi dodatak njihovim uslugama uključuje uključivanje komemorativnog govora, koji je stekao značajnu popularnost. Cijena osmrtnice varira ovisno o formatu, radi li se o biografskom djelu ili iskrenom oproštajnom pismu. Osim toga, duljina osmrtnice, bila ona duža ili kraća, također utječe na cijenu, objašnjava sugovornica.
