U Nastavku našeg današnjega članka govorićemo o jednoj jako neobičnoj ženi. Naime, ona je odlučila da svoju ljubavnu sreću potraži u Africi, a evo šta je tamo doživjela….
U dobi od 26 godina, Sara Begum napustila je posao u Londonu kako bi otputovala u dubine ekvadorske džungle kako bi dokumentirala pleme, ali se na kraju udala za ratnika Ginkta, koji je imao više od 50 godina. “Kada sam imao devet godina, otkrio sam amazonska plemena i prijetnje modernog društva na koje nailazi njihov životni stil. Nakon toga sam počeo imati ponavljane vizije plemenskih pojedinaca koji dopiru do mene. Kako je vrijeme prolazilo, ti snovi su se pojačavali, a moj poriv posjećivati plemena rasla,” rekla je Sara.
“Napustio sam posao, potrošio svoju ušteđevinu i doveo kinematografa iz New Yorka zajedno s tonskim tehničarem iz Portsmoutha. Nakon što sam proveo neko istraživanje o plemenu u Amazoni, otputovao sam tamo. Sara je dva dana putovala iz amazonskog grada Koka kako bi se povezala s plemenom Huaorani. Ondje su je žene podučavale umijeću tkanja, dok su muškarci ratnici demonstrirali tehnike lova kopljem. Sudjelovala je u nečemu što je vjerovala da je ceremonija inicijacije, udajući se za glavnog ratnika Ginkta. Ipak, brak je imao simboličan značaj i nije se očekivalo da će sudjelovati u seksualnim odnosima s plemenom.
U svom dokumentarcu Sara je izjavila: “Ginkto je izuzetna osoba. On je privlačan i duhovit, i pokazao je istinski interes za moja iskustva u Londonu. Sara nije bila Ginktova prva žena. Možda će se činiti čudnim, ali Sara nije Ginktova prva Britanka. Dvije godine prije toga Karen Moriz-Lanz bila je na toj poziciji i također je snimila dokumentarac fokusiran na pleme Huaroani. Njezin film “Amazon Souls” prikazan je na filmskom festivalu u Cannesu.
DODATNI TEKST:
Pleme Masai je autohtona etnička skupina koja se nalazi u Africi, a sastoji se od polunomadskih pojedinaca koji žive u Keniji i sjevernoj Tanzaniji. Njihovi jedinstveni običaji, tradicija i nošnja učinili su ih jednom od najpriznatijih etničkih skupina na kontinentu. Mnogi posjetitelji željni su susreta s pripadnicima plemena Masai, a nerijetko se među njima razviju i romantične veze.
Žena iz Švicarske odlučila je napustiti svoj idealni život i udati se za muškarca iz plemena Masai. Korin Hoffman, mlada i lijepa Švicarka, uživala je u gotovo idealnom životu obilježenom uspjehom. Imala je vlastiti butik i imala je stalnu ljubavnu vezu, ali onda je sve krenulo obratom. Godine 1987. ona i njezin partner odlučili su otputovati u Keniju kao turisti, ne sluteći da će to putovanje dovesti do dramatične promjene u njezinu životu. Dok je putovala trajektom za Mombasu, grad u Keniji, Korin je naišla na Maasai ratnika koji ju je iznenadio.
Očarala ju je njegova upečatljiva crveno obojena kosa, brojni dragulji i remen koji je nosio oko struka. Iako su mnoge turiste zaintrigirali kenijski domoroci, čini se da je Korin bila jedina žena potpuno očarana Maasai ratnikom, koji ju je potpuno fascinirao. Godinama kasnije objavila je knjigu “White Masai”, u kojoj je podijelila zamršenosti njihovog romantičnog putovanja. Prikazala je svog Maasai ratnika kao “fascinantno privlačnog muškarca”, napomenuvši da je “izgledao poput mladog Boga”.
Nakon ponovnog susreta s pripadnicima plemena Masai, koji su je vodili kroz Mombasu, protumačila je to kao znak. Korin je tada imao 27 godina; vratila se kući, prodala svoj butik, raskinula vezu s dečkom i donijela odluku da napusti Švicarsku, najuređeniju zemlju na svijetu, i otputuje u Keniju u potragu za svojim ratnikom. “Osjetio sam duboku želju za potragom za ovim čovjekom. Moja potraga za njim odvela me preko cijele Kenije. Tri sam mjeseca posvetio svoje napore da ga lociram. Iscrpljenost i očaj su nastupili i bojao sam se da ga više nikada neću sresti.
Međutim, na kraju sam ga ipak pronašla i jednostavno sam bila sretna što ću mirno sjediti”, ispričala je tijekom intervjua. Korin je živio u trošnoj kolibi koja je pripadala njegovoj majci, koju mještani u Keniji nazivaju mania, izgrađenoj od štapova i kravlje balege. Dok bi većini pojedinaca bila odbojna pomisao da provedu makar i kratak trenutak u tako mračnoj nastambi, Korin je ondje izdržao tri i pol godine.
Ishrana joj se sastojala od kozjeg mesa, a pila je čaj zaslađen šećerom i pomiješan s mlijekom i krvlju. Korin nikada nije uspjela u potpunosti artikulirati svoje emocije prema muškarcu kojeg je prikazala u knjizi, opisujući ga kao impulzivnog, svojeglavog, izrazito ljubomornog, neodgovornog i sklonog vrijeđanju. Borila se da prenese taj osjećaj, želju da napravi drastičnu promjenu u svom životu i otputuje u Keniju, a da nije znala što je tamo čeka.
