- Sebastian Kurtz je ubjedljivo u top 3 evropska političara, koji je za jako kratko vrijeme svoga mandata napravio jako dobar posao. Slijedi i malo detlja o njegovom privatnom životu….
– U nastavku današnjeg članka govorit ćemo o imenima koja roditelji daju svojoj djeci. Postoji niz moda, pa se s vremena na vrijeme pojavljuju i nezgrapnija, ali i originalnija imena. Danas je otac, dajmo austrijskom kancelaru Sebastianu Kurcu…. Sebastian Kurz, bivši kancelar Austrije i bivši šef Austrijske narodne stranke, ostvario je veliku životnu prekretnicu time što je postao roditelj. U četvrtak su se pojavile vijesti da su on i njegova partnerica Susanne roditelji novorođenog dječaka.
Prema svim navodima, beba je rođena savršeno zdrava i Susanne je sada dobro iako još uvijek osjeća bolove od poroda, ali se inače usredotočuje na bolje upoznavanje sa svojom novom promjenom načina života. Sebastijan Kurc na društvenoj mreži Instagram podijelio je važne vijesti sa svojim obožavateljima. Zahvalio je svima na željama koje su mu uputili, a pritom je najavio da su novorođenčetu dali ime Konstantin. To zahtijeva slavlje, a Kurčevo istaknuto prijateljstvo sa Srbijom daje dodatnu težinu ovom trenutku za njega. Ona je, kao što sam rekla, u devetom mjesecu trudnoće, tako da sam u ovom trenutku trebala roditi za desetak dana, a ipak je moj muž inzistirao da dođemo na rođendan njegove majke.
- Roditelji su mu živjeli skoro 150 kilometara dalje i unatoč tome što sam ga molila da ne ide na put, on je bio čvrst u tome. Sjeli smo u auto, ali nakon deset minuta nije mi bilo dobro, a onda mi je i vodenjak pukao. Tekućina je počela kapati po sjedalu. Došavši k sebi, moj muž je stao i, bijesan zbog sjedala, udario me, na što sam briznula u plač. Pokušala sam se ispričati za mjesto i objasniti da mi treba prijevoz do bolnice, ali on je samo otvorio vrata i rekao mi da se čuvam jer inače ne idem na mamin rođendan.
Nisam bila sigurna šali li se ili što, počela sam pokušavati razgovarati s njim; tek tada me oštro izgurao na nogostup rekavši mi da će mu uništiti vozilo ako se porodi tamo. Sjedeći na mokrom pločniku, drhtava i uplašena, počela sam plakati kad nisam znala kako objasniti da mi suprug brani mobitel. A onda, kad se tama počela spuštati i moju dušu ispunio očaj, pokraj mene se zaustavio nepoznati automobil. Neki zabrinuti mladić izašao je iz svog auta i pomogao mi da odjurim prema bolnici. Kad sam stigla u svoju rađaonu, tamo je bio buket ruža, puno posjetitelja koji su donosili mladi luk i voće s porukama koje su mi omogućile da skinem broj ovog gospodina koji je ponudio svoju pomoć.
Prošla su tri mjeseca, a moj suprug nastavlja svoju svakodnevnu rutinu nasilja; svako jutro počinje s udarcima. Razmišljam da stupim u kontakt s ovim mladićem; možda bih mu se mogla povjeriti o svojoj situaciji i možda bi on bio spreman povesti me s mojom kćeri. Zbog osjećaja krivnje čak i zbog ovakvih misli, jako sumnjam u svoju snagu da se suočim s ovom noćnom morom. Sa samo 22 godine prolaziti kroz takvu nelagodu je zastrašujuće. Pomozi mi Bože, osjećam se kao da me polako moj muž uništava!
