Talentirana bosanskohercegovačka pevačica Šejla Zonić nedavno je na svom Instagram profilu podelila video u kojem pokazuje svoje izuzetno pevačko umeće dok je nastupala u rezidenciji proslavljenog Dragana Kojića Kebe. Šejla je podelila video kako kod Kebe za vreme ručka izvodi sevdalinku “Oj Safete, Sajo, Sarajlijo”, a Keba je prati na gitari.
- U zasebnoj objavi na društvenim mrežama, Keba je čestitao Sheili i poželio joj sve najbolje za pobjedu. Uvjeravao ju je da će, čak i ako ne izađe kao konačni pobjednik, uvijek imati posebno mjesto u njegovom srcu. Ne zaboravite da u kalendaru obeležite sutrašnji dan jer je željno iščekivano finale Zvezde Granda. Pripremite se da vas iznimni talenti Sidika Šabanovića, Šejle Zonić, Dine Suljića, Mirze Pandure, Antonije Čerkez, Đule Drinija, Dejana Dačevića, Rijada Rahmanovića i Inela Nukića zadive u velikom finalu.
Predstavljajući Bosnu i Hercegovinu s velikim ponosom, ovi izvanredni pojedinci su zaslužili svoje mjesto u finalu. Proces glasovanja bit će otvoren za sudionike iz pet zemalja: Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Makedonije i Hrvatske. Šejla Zonić, popularna ličnost u svijetu pop muzike, stekla je afirmaciju kroz učešće u Zvezdama Granda. U nedavnom podcast nastupu, ova darovita pjevačica otvorila je razgovor o svom osobnom putu, skromnim počecima, profesionalnom rastu i susretima s financijskim problemima.
Kada je izbio sukob u Bosni, Šejlini roditelji, porijeklom iz Njemačke, tamo su potražili utočište. Na kraju su se vratili u domovinu i nastanili u selu, gdje je Šejla provela svoje prve godine. Srećom, imala je dvije starije sestre koje su se brinule o njoj, pa više nije trebala ići u vrtić. Njen glazbeni put započeo je u Sanskom Mostu, gdje je završila osnovno obrazovanje. Šejla Zonić svoju ljubav prema pjevanju otkrila je u ranoj mladosti, poklapajući se sa sposobnošću govora.
Još kao šestogodišnjakinja pokazivala je raznolik glazbeni ukus, bez muke je svirala uvodnu pjesmu iz španjolske televizijske serije koju je gledala. Tokom gostovanja u emisiji “Pričaonica” voditeljice Sanje Ćubriluk, Šejla je ispričala dirljivu priču o tome kako sjedi za klavirom i fino svira po dirkama svojim malim prstima. Odrastanje na selu predstavljalo je snažan kontrast gradskom životu.
U djetinjstvu sam imao jaku želju baviti se borilačkim vještinama; međutim, nedostatak prilika u našem selu spriječio me da se bavim ovom strašću. Umjesto toga, vrijeme mi je bilo zauzeto igrom u pijesku i uživanjem u lutkama. Ipak, dok sam prelazio u adolescenciju, prepoznao sam važnost samopotvrđivanja i suočavanja s preprekama oko sebe. Unatoč mojoj intenzivnoj čežnji za učenjem borilačkih vještina, društvena su očekivanja nalagala da to bude potraga ograničena samo na dječake.
Bilo je obeshrabrujuće vjerovati da djevojke nisu u stanju gajiti takve težnje. Moja jedina želja bila je steći potrebne vještine kako bih se fizički zaštitio kad se suočim s potencijalnom opasnošću. Šejla Zonić je od malih nogu krenula na svoj put tako što je osigurala svoj prvi posao i svoje početne prihode ostvarila svojim pjevačkim sposobnostima. Još u sedmom razredu svoj je talent iskoristila kao pjevačica na rodnom Trgu. S nepunih 11 godina debitirala je na dječjem festivalu u Sanskom mostu, gdje je ne samo pokazala svoj talent, već i osvojila dvije prve nagrade.
Dok su moji prijatelji uživali u novogodišnjoj proslavi, nisam mogao a da ne osjetim trunku grižnje savjesti dok sam mukotrpno radio na poslu. U tom sam trenutku zaradio svojih prvih 100 eura. Unatoč tome što smo odrasli u obitelji blagoslovljenoj uspješnim poslom i obiljem materijalnih dobara, usađen nam je mentalitet štedljivosti. Roditelji su nam davali tjedni džeparac, a ako bih ga iscrpio prije nego što bi stigla sljedeća rata, bilo mi je zabranjeno tražiti dodatna sredstva. Ovu anegdotu podijelila je pjevačica.
Zonić je nakon osnovne škole upisala internat u kojem se, unatoč kritikama, rasplamsala ljubav prema pjevanju. U tom razdoblju gajila je i fascinaciju borilačkim vještinama. Kad sam započeo svoje putovanje u internatu, susreo sam se s mnoštvom različitih perspektiva. U tom je trenutku moj otac doživio srčani udar, što je dovelo do zatvaranja njegove tvrtke.
Očeva nepokolebljiva predanost mom obrazovanju ostala je ustrajna, čak i usprkos tuđem skepticizmu. Odbio me napustiti, odlučan da vidi moj uspjeh. Oba su moja roditelja oduvijek zamišljala da pohađam glazbenu školu, san koji je duboko odjeknuo u meni. Međutim, započeti ovo novo poglavlje značilo je oprostiti se od prijatelja s kojima sam odrastao, što je predstavljalo svoje izazove.
