Vjerujemo da svi oni koji su izgubili nekog dragog člana porodice, moraju da prođu kroz određeni period žalosti. U tim danima su te osobe jako osjetljive, te vjeruju da sve stvari koje se dešavaju oko njih, imaju veze sa tom preminulom osobom…
Mnogi ljudi koji su doživjeli gubitak voljene osobe osjećaju snažnu želju za ponovnim okupljanjem sa tom osobom, za ponovnim dijeljenjem onih dragih trenutaka koje su nekoć zajedno proživljavali. Ova želja da se ponovo budu u prisutnosti voljene osobe, da se ponovo podijele te posebne uspomene, nije neuobičajena. Zapravo, ona je česta reakcija na duboki emocionalni gubitak. Tužna je realnost da gubitak nije samo fizički, već i emocionalni – gubi se prisutnost, energija, i svi oni trenuci koji su činili naš svakodnevni život. Iako vrijeme može ublažiti gubitak, emocije povezane s njim često ostaju prisutne, povremeno se ponovo javljajući, poput valova tuge koji nas podsjećaju na osobu koja više nije tu.
- Psiholozi koji proučavaju tugu i emocionalne procese gubitka objašnjavaju da mnogi ljudi osjećaju snažnu emocionalnu vezu s voljenima koji su preminuli, a ta povezanost se ponekad manifestira kroz osjećaj njihove prisutnosti. Ovi osjećaji mogu varirati: od toga da imamo osjećaj kao da su prisutni među nama, do toga da nas nadgledaju ili da imaju sposobnost komunicirati s nama na neki način.
Takvi osjećaji nisu neobični, ali ih često prate osjećaji krivnje, tuge ili depresije, koji mogu utjecati na način na koji percipiramo stvarnost. Mnogi ljudi koji su u procesu žalovanja često doživljavaju ove osjećaje jer im je teško prihvatiti da su voljeni zaista otišli, pa njihove emocije oblikuju njihov doživljaj stvarnosti. To je način kako um pokušava nositi se s nečim što se čini nepodnošljivim, pokušavajući stvoriti most između svijeta živih i svijeta onih koji su preminuli.
Za one koji se oslanjaju na vjeru, duhovna uvjerenja ili spiritualna uvjerenja, smrt nije kraj svega. Vjeruju da postoji nešto iznad i izvan onog materijalnog svijeta kojeg poznajemo. Ta vjerovanja sugeriraju da postoji mogućnost da nas preminuli nastavljaju pratiti, voditi ili čak kontaktirati. Ovo nije uvijek povezano s naučnim dokazima, već s osjećajem unutrašnje povezanosti koja nadmašuje ljudsku razumljivost. Mnogi vjeruju da oni koji su preminuli nastavljaju postojati na neki način i da možemo komunicirati s njima kroz spiritualne ili energetske signale. Takva uvjerenja mogu pružiti utjehu, jer omogućuju onima koji tuguju da dožive osjećaj da njihova voljena osoba nije potpuno nestala, već da je prisutna u drugačijem obliku.
Jedan od poznatih duhovnih praktičara, Praf, ističe postojanje sedam različitih znakova koji mogu ukazivati na prisutnost preminulih. Na primjer, neobična pojava leptira, ptice ili duge često se spominje kao znakovi koji mogu nastati u trenucima kada se najmanje nadamo. Ove pojave mogu biti izuzetno emocionalne, jer dolaze u trenucima kada smo najosjetljiviji, podsjećajući nas na voljenu osobu i povezanost koju smo dijelili. Ovi znakovi ne dolaze uvijek na način koji bi se mogao racionalno objasniti, već često dolaze iznenada, u trenucima kada ih najmanje očekujemo, stvarajući snažnu emocionalnu reakciju koja nas podsjeća na ljepotu života i na to da voljeni nisu potpuno nestali. Ponekad nas upravo te čudne pojave podsjećaju na to da život, unatoč gubitku, još uvijek ima smisla i da ljubav koju smo dijelili traje, unatoč fizičkoj udaljenosti.
U nekim situacijama ljudi mogu primijetiti da njihove misli ili osjećaji nisu sasvim “njihovi”, već da dolaze iz nekog vanjskog izvora. Ovo je još jedan od znakova koji se često povezuje sa duhovnim kontaktom s onima koji su preminuli. Na primjer, osjećaj kao da nešto “nismo sami smislili”, nego da je ta misao došla iz nečega ili nekoga izvana, može biti indikator da nas netko s onog svijeta pokušava kontaktirati. U takvim trenucima, važno je zadržati otvoren um i biti svjestan da ove misli ili osjećaji mogu imati dublje značenje. Ne mora uvijek biti riječ o vanjskim utjecajima, ali osjećaj prisutnosti nečega većeg može otvoriti put ka duhovnoj refleksiji i pomoći u procesu prihvaćanja.
Ponekad se pojavljuju i neobični brojevi – na primjer, brojevi na satovima, računima, registarskim pločicama ili drugim slučajnim mjestima. Možda ćete primijetiti da se brojevi poput datuma rođenja voljene osobe pojavljuju u najneobičnijim trenucima. Također, moguće je sresti ljude koji na neki način izgledaju ili ponašaju se kao osoba koju ste izgubili. Takvi znakovi mogu biti snažna indikacija da vaša voljena osoba pokušava komunicirati s vama, iako možda ne u fizičkom smislu. Mnogi vjeruju da se ovi znaci pojavljuju u trenucima kada je osoba spremna primiti poruku i kada je otvorena za duhovnu povezanost. Takvi susreti ili pojave mogu biti istovremeno utješne i potresne, jer nas podsjećaju na to da ljubav nije vezana samo za fizičku prisutnost.
U svim ovim slučajevima, ključno je obratiti pažnju na znakove i razmisliti o njihovom mogućem značenju. U trenutnim emocionalnim stanjima tuge, gubitka i čežnje, ovi znakovi mogu pružiti utjehu i donijeti osjećaj mira. Duhovni signali mogu donijeti poruke koje nam pomažu da se nosimo sa tugom i da prihvatimo da voljena osoba nije potpuno otišla – da njena prisutnost još uvijek ima važnost u našem životu. Takvi znakovi nisu nužno potvrda da je osoba “živa” u tradicionalnom smislu, ali oni mogu biti način na koji se izražava ljubav, podrška i prisutnost, koja nadmašuje granice smrti.
