U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o jednoj jako neistraženoj temi, a to su svakako preminule osobe. Kada nam neko blizak premine, uvijek se javlja jako velika bol, i sve ono što nam se dešava oko nas, ukazuje nam da nam oni šalju neke znakove….
Gubitak nekoga koga volite je možda najveća emocionalna nevolja koja se može dogoditi ljudskoj osobi. Doista, to je više proces koji na kraju rađa puno boli, boli i čežnje čak i dugo nakon same smrti. Mnogi ljudi koji su, negdje na putu, izgubili svoje voljene, doživljavaju vrlo snažan nagon da se vrate toj osobi; ponovno podijeliti one trenutke u životu za koje se pokazalo da su zajedno bili tako dragocjeni. Željeti ponovno biti s voljenom osobom i podijeliti ta posebna sjećanja nije neuobičajen cilj. Zapravo, to je prilično tipičan odgovor na duboki emocionalni gubitak.
Tužna je istina da gubitak nije samo fizički nego i emocionalni – nestali su sva prisutnost, energija, svi oni trenuci koji čine naš svakodnevni život. Istraživači psiholoških procesa koji su uključeni u tugovanje i gubitak kažu da mnogi ljudi imaju afektivnu emocionalnu vezu s ljudima koji su umrli, ponekad čak i da ih osjećaju. Osjećaji se kreću od prisutnosti među nama do bdijenja nad nama ili moći komuniciranja na neki način. Takvi su osjećaji prilično česti, ali obično su povezani s osjećajem krivnje, tugom ili čak depresijom, što iskrivljuje stvarnost na poseban način.
Ovo posebno opisuje situaciju s velikom masom ljudi koji, osim što su u žalosti, sebi teško priznaju da njihovih najmilijih uistinu više nema, situacija koja njihove emocije zaključava na redefiniranje stvarnosti. Za one koji ovise o povjerenjima, duhovnim ili na vjeri, smrt nije krajnji kraj za sve. Vjeruje se da postoji nešto iznad i iznad ovog materijalnog svijeta kakvog poznajemo. Prema tim vjerovanjima, može postojati prilika da nas preminuli nastave slijediti, voditi ili čak stupiti u kontakt s nama. Ovo se ne oslanja u potpunosti na znanstvene dokaze, ali intuicijalno osjećamo da smo u mnogo boljem položaju nego tamo gdje možemo koristiti svoj ljudski mozak.
Mnogi također vjeruju da mrtvi još uvijek postoje na ovaj ili onaj način i da doista možemo razgovarati s njima bilo kroz duhovne kanale ili putem energetskih signala. Prema riječima jednog od najpoznatijih duhovnih praktičara, Prafa, “Postoji sedam različitih znakova da se otkrije je li pokojnik u blizini.” Na primjer, dalje objašnjava, “Leptir ili ptica ili duga”, koji, kako on vjeruje, “obično se znakovi događaju u najneočekivanije vrijeme”, “mogu biti vrlo emotivni jer dolaze u trenutku kada je osoba vrlo osjetljiva podsjetiti ga na njegovu voljenu osobu i odnos koji su dijelili.”
Prema njemu, ovi znakovi ne dolaze u svakom trenutku na način na koji se može dati racionalno objašnjenje; nego obično kaže da dođu iznenada u najmanje očekivanom trenutku do toga, čovjek postane izrazito emotivan kao ostatak te ljepote života i da njegova voljena nije u potpunosti nestala. Postoje drugi trenuci kada ljudi mogu osjećati da ‘njihove’ misli i osjećaji nisu u potpunosti ‘njihovi’ već da dolaze iz nekog vanjskog izvora. Ovo je još jedan uobičajeni znak duhovnog kontakta s pokojnikom. Na primjer, osjećaj da se ‘nismo sami nečega dosjetili’ već da je ta misao došla negdje izvana ili od nečega može biti pokazatelj da netko s drugog svijeta pokušava uspostaviti kontakt s nama.
U takvim trenucima osoba, dok primjećuje ili prima takve misli ili osjećaje, treba imati otvoren um, budući da one mogu imati veće značenje. Ponekad se pojavljuju i neobični brojevi, na primjer, na satovima, na računima, na registarskim pločicama i na mnogo nasumičnih mjesta. Možda ćete samo primijetiti brojeve poput datuma rođenja voljene osobe u najneobičnije vrijeme. Tu je i činjenica da možete sresti ljude koji na neki način izgledaju ili se ponašaju poput osobe koju ste izgubili. Takve stvari su veliki reci-reci znakovi da vaša voljena osoba pokušava komunicirati s vama, možda ne u fizičkom smislu.
Mnogi vjeruju da ovi znakovi dolaze u trenutku kada je osoba spremna primiti poruku i otvorena za duhovnu vezu. U svim tim slučajevima treba uočiti znakove koji bi za njih potencijalno mogli nešto značiti. U stanjima emocija u to vrijeme, znakovi tuge, gubitka i čežnje mogu na neko vrijeme utješiti i pomiriti. Duhovni signali mogu donijeti poruke koje bi pomogle pojedincu da se nosi s tugom i da se pomiri s činjenicom da voljena osoba nije potpuno izgubljena, ali da njeno biće ima neki element važnosti u životu te osobe. Takvi znakovi ne impliciraju točno da osoba “živi” u zdravom razumu. Međutim, to je kanal kroz koji oni daju ljubav, podršku i društvo nadilazeći granice smrti.
