Općenito se smatra da je osnivanje obitelji korijen ljudskog života i jedan od najvažnijih — ako ne i najvažniji — trenutak u životu pojedinca. Simbolizira početak ljudskog postojanja na zemlji; štoviše, to označava da je netko konačno dosegao osobnu sreću i ispunjenje. Svaki čovjek nakon kulturološke ili geografske razlike želi u određenoj mjeri izgraditi stabilnu i zdravu obitelj jer se to može nazvati univerzalnom ljudskom težnjom.
- Mnogi bi se muškarci i žene, po starim standardima njegovanim normama i uvjerenjima, radije vjenčali unutar svoje domovine s osobama iste nacionalnosti i vjere. Pitanje nije samo pitanje osobnih preferencija, već je ušuškano u topli kut kulturnih i društvenih običaja koji često favoriziraju endogamne bračne sustave. Posjedovanje zajedničke kulture (ili ako je moguće sličnog jezika), tradicije plus prožetost bliskošću obitelji i prijatelja olakšava proces razumijevanja i prihvaćanja; —predstavlja stabilnu osnovu za izgradnju (potencijalno) zajedničkog života.
No, kako je globalizacija počela preoblikovati naša društva, tako je dotakla i najintimnije dijelove naših života, individualizirajući pojam društvenih običaja i čineći međuvjerske i međuetničke brakove češćima. U ovom modernom svijetu, u kojem ljudi sve više putuju i otvoreni su prema različitim kulturama, vrlo je uobičajeno vidjeti pojedince kako se vjenčaju s partnerima različitog etničkog, kulturnog ili vjerskog podrijetla, što je zdrav znak jer ljubav treba biti oslobođena granica.
Unutar naše zajednice, mješoviti brakovi su se uvukli i čest su predmet rasprava – ili bolje rečeno, svađa. Ali s povećanom prisutnošću i vidljivošću takvih brakova, mnogima je još uvijek pretjerano teško priznati da se svijet mijenja i ponekad ljubav ne slijedi ispravne zapovijedi. Izbrisati neke duboko ukorijenjene predrasude i strahove može biti prilično teško, čak i kada se radi o vašem bliskom rođaku.
Priča o gospođi koja se nedavno pojavila na društvenim mrežama i izazvala ogroman broj komentara primjeren je tome. Ova gospođa, inače majka sina koji je oženio tu djevojku druge vjere – muslimanku, podijelila je svoju plačnu ispovijest. Izjavila je kako ni nakon godina ne može prihvatiti brak.
Njena ispovijest je iskrena, puna boli. Opisuje kako je njoj i cijeloj obitelji bilo teško doživjeti činjenicu da im je sin jedinac oženio muslimanku. Iako je vrijeme prolazilo, do pomirenja nije došlo, s druge strane ističe kako im je svakim danom sve teže prihvatiti tu situaciju.
Sada je još delikatnije. Nekoliko dana ranije doznala je da joj je snaha trudna. Vijesti koje bi u normalnim uvjetima unijele radost i očekivanje u kućanstvo samo su povećale tugu i tjeskobu ove žene. Kada su joj rekli da će joj se unuk zvati Muhamet, bila je toliko uznemirena da su joj morali davati teške sedative nekoliko dana. Za nju je pomisao da njegovo prvo unuče nosi ime koje on smatra neprikladnim izvanzemaljska, nevjerojatna i s njom se uopće nije lako pomiriti.
Iako je uspjela smoći snage razgovarati s vašim sinom i pokušati objasniti zašto je ime neprikladno, on je pretjerano reagirao vrištanjem, nazivajući njezinu zabrinutost iracionalnom. Rekao je da je molitva za zdravlje djeteta daleko iznad razgovora o njegovom imenu. Njegova reakcija i prijetnja da će prekinuti sve s njom ako ne prestane pitati dodatno je oštetila njegovu ženu.
Ova priča pokazuje koliko su osjećaji i uvjerenja često vrlo duboki i koliko su ljudi nepokolebljivi u svojim stavovima, čak i kada se radi o onima koji su im najbliži. Takve situacije naglašavaju potrebu za cijenjenjem vrijednosti kao što su komunikacija, razumijevanje i tolerancija. Transformacije koje se događaju u društvu i međuljudskim odnosima podrazumijevaju potrebu za otvorenošću i spremnošću za prihvaćanje različitosti – što može biti teško, ali često je glavni uvjet izgradnje skladnog odnosa i zajedničkog života.
Priča nam pokazuje koliko su emocije i uvjerenja u pravilu duboko ukorijenjeni i koliko je teško mijenjati stav — čak i kada je riječ o najbližoj rodbini. U takvim situacijama treba istaknuti važnost komunikacije, razumijevanja i tolerancije. Promjene koje se događaju u društvu, kao i one unutar međuljudskih odnosa, zahtijevaju otvorenost — i spremnost na prihvaćanje ovih različitosti koje mogu biti prilično izazovne, ali su često ključne za izgradnju skladnih odnosa i zajedničkog života.
