Prepodobna mučenica Paraskeva, u narodu poznata kao Vetrena Petka, Letnja Petka ili Paraskeva Rimljanka, zauzima posebno mjesto u srcima pravoslavnih vjernika. Kod Srba se praznuje pod imenom Sveta Petka Trnova, a naročito se poštuje kao zaštitnica Beograda i žena. Njena priča, duboko ukorijenjena u hrišćanskoj tradiciji, prenosi se stoljećima, nadahnjujući ljude svojom vjerom, postojanošću i spremnošću na žrtvu.
Rođena je u Rimu, u imućnoj hrišćanskoj porodici, u vremenu kada je ispovijedanje hrišćanske vjere nosilo velike opasnosti. Iako je odrasla okružena bogatstvom i svim udobnostima života, još u mladosti je odlučila da se odrekne materijalnog komfora. Srce joj je bilo potpuno okrenuto Bogu, pa je primila monaški zavjet, odrekla se svih svjetovnih zadovoljstava i posvetila život molitvi, postu i propovijedanju Hristove riječi. Postala je primjer istinske predanosti i čvrstine u vjeri.
Zbog svoje istrajnosti i hrabrosti, ubrzo je postala meta onih koji su progonili hrišćane. Paraskeva je bila izložena teškim mukama, ali ni u trenucima najveće patnje nije odustala od ispovijedanja Hrista. Njena nepokolebljiva vjera i odbijanje da se odrekne Boga na kraju su je dovele do mučeničke smrti, koju je podnijela dostojanstveno, vjerujući da time ispunjava volju Božju.
Nakon njene smrti, njene mošti su počele da se štuju među vjernicima. Vjerovalo se da posjeduju čudotvorna svojstva, pa su prenošene iz mjesta u mjesto. Prvo su stigle u Trnovo (današnja Bugarska), a kasnije u Carigrad (Istanbul). Vjernici su dolazili iz raznih krajeva kako bi se pomolili i tražili iscjeljenje, utjehu ili snagu. Priče o čudesnim ozdravljenjima i pomoći koju su ljudi dobijali molitvama Svetoj Petki širile su se i jačale njen kult.
- Pravoslavna tradicija uči da se Svetoj Petki može moliti u svako doba, jer ona prima svaku iskrenu molitvu i olakšava ljudske patnje. Vernici joj se najčešće obraćaju u trenucima teških bolesti, tražeći zaštitu od zla, pomoć pri začeću, sigurnost tokom porođaja, ali i u trenucima donošenja važnih životnih odluka. Njena uloga kao posrednice pred Bogom ogleda se u tome što je nazivaju “miomirisnim cvijetom” i “ispovjednicom Hristovom”, moleći je za snagu u borbi protiv sopstvenih grijeha i mudrost da ostanu vjerni Bogu.
U molitvama se podsjeća da je i ona sama nosila ljudsko tijelo, te je bila svjesna slabosti i iskušenja koja prate čovjeka. Zato se vjeruje da duboko razumije ljudsku borbu i da može izmoliti Božju milost i oproštaj i za one koji smatraju da nisu dostojni. Posebno je naglašena važnost očuvanja prave vjere, jer prema hrišćanskom učenju ona vodi u vječni život.Vjernici mole Svetu Petku da ih zaštiti od zla, laži i obmana koje udaljavaju od Božjeg puta. U završnim molitvenim riječima često se priziva slika nebeskog Carstva, gdje pravednici, oslobođeni svake patnje, stoje u svjetlosti Božjoj i zajedno sa anđelima proslavljaju Presvetu Trojicu.
Priča o Svetoj Petki nije samo priča o religiji, već i o hrabrosti, odricanju i vjeri koja ne poznaje granice. Njeno ime i danas odjekuje u molitvama mnogih, a njen primjer podsjeća da se istinska snaga ne mjeri materijalnim bogatstvom, već spremnošću da se život posveti Bogu i pomaganju bližnjima.
Na njen praznik, vjernici se okupljaju u crkvama, pale svijeće, donose darove i mole se, vjerujući da ona čuje i izgovorene i neizgovorene molitve. Njen kult je duboko ukorijenjen u narodnom vjerovanju i prenosi se sa koljena na koljeno, kao dragocjena priča o svetosti koja prevazilazi vrijeme i prostor.
Danas se sjećanje na Svetu Petku čuva ne samo kroz crkvene obrede, već i kroz svakodnevne molitve. Ljudi joj se obraćaju tražeći mir, zdravlje, snagu i duhovnu podršku u svim životnim iskušenjima. Njena priča ostaje trajna inspiracija da, uprkos svim teškoćama, ostanemo postojani u vjeri i ljubavi prema Bogu.
