Neđo Bejatović, rođeni Nevesinjac, živi u Zenici više od pet decenija. Neđo se već 17 godina suočava s beskućništvom nakon što su njegove sestre prodale očev stan, koji je ujedno bio i njegov dom. Njegovi uvjeti spavanja su žalosni i daleko od onih koji bi se smatrali prikladnima za ljudsko biće. Srećom, Alen Vrećar, kolega stanar i poznanik iz Zenice, pritekao mu je u pomoć za vrijeme velikih zimskih temperatura.
U zajednici N.N., Neđo je član bez ikakve dokumentacije, čime vlast u njegovom životu ne postoji. Bez bankovnog računa, osobne iskaznice ili mobitela, on postoji u izolaciji. Kako mu sestre više nisu u Zenici, nema koga posjetiti niti se raspitati za njegovo dobro.
Alen je napomenuo da ga se, nažalost, rodbina odrekla, pa je potrebna individualna intervencija kako bi mu se pružila hitna pomoć i sveobuhvatan paket podrške. Dokumentacija nije dostupna za ovu konkretnu situaciju. U bespravnom boravku proveo je gotovo desetljeće u snu. Uvjeti u kojima se on odmara nedolični su svakom pojedincu, ali srećom, Alen Vrećar, kolega stanar i poznanik iz Zenice, pritekao mu je u pomoć po oštrom zimskom vremenu. Neđo otkriva da se preživljavao oslanjajući se na druge da mu kupuju hranu ili je pronalazio sam, a životni uvjeti u kojima je do sada prolazio zaista su mučni za svjedočenje. Neđo je sjetno ispričao svoju zimsku rutinu umotavanja u dvije deke, tražeći toplinu i utjehu u tišini.
