– U Nastavku našeg današnjega članka donosimo vam jednu jako zanimljivu priča, a ona nam inače dolazi iz Bosne i Hercegovine. Naime, jedna izvjesna frizerka se udala u Njemačku, ali njena ljubavnba idila i nije trajala toliko vremena. Slijedi njena kompoletna ispovijed….
– Vjerujemo da ste na internetskim platformama mogli naići na vijesti o određenim ženama ili djevojkama koje se udaju prvenstveno zbog financijske dobiti. Mnogi od tih pojedinaca su imućni, stariji pojedinci koji uživaju znatne inozemne mirovine. Nadalje, s obzirom na to da ili posjeduju velika imanja ili upravljaju velikim životinjskim farmama u ruralnim područjima opremljenim teškim strojevima, nije iznenađujuće da je ova praksa postala uobičajena.
Nadalje, postoje izvještaji o ženama u inozemstvu koje ulaze u brak sa stranim umirovljenicima u potrazi za državljanstvom, što često i postižu, ponekad ostavljajući iza sebe supružnika ako muž umre. Jedan takav narativ uključuje ženu koja je to doživjela u Njemačkoj, iako je njezino iskustvo bilo daleko od ugodnog. “U Njemačku sam stigao 2014. godine i radio tri mjeseca kako bih uštedio za auto i ostale potrepštine. Imao sam brijačnicu u Bosni, ali sam je na kraju zatvorio…
Stigao sam na posao s namjerom da služim drugima; ako imam mogućnost pomoći, zašto ne bih? … Kad uđem, tu je žena koja asistira i meni i njemu. Neću se vratiti; majka me opskrbila novcem i savjetovala: “Ne znaš na što ćeš tamo naići, vrati se nakon što su tamo dugo ležali”, počeo je otkrivati. Hana već skoro desetljeće živi i radi u Njemačkoj. Kako je ispričala za Bosanski portal, po dolasku u Njemačku bila je izvan sebe od straha zbog potpunog nerazumijevanja jezika, uzimajući sve zdravo za gotovo.
Nekoliko tjedana kasnije posjetili smo jedan restoran gdje sam bio u društvu čovjeka koji je bio povezan s jednim našim suradnikom s Kosova, koji je govorio srpski. Poslužio nas je, a zatim sjeo da mi prevodi. Osjećajući mješavinu straha i tjeskobe, slušala sam kako je predložio da zadrži moje dokumente, uvjeravajući me da će sve biti u redu. Predložio mi je da bi me oženio, ali samo ako pristanem brinuti se o njemu do kraja njegova života, jer se bojao da moja djeca neće htjeti da živi s nama zbog značajnih problema koje je imao s njima.
“Kuku, što će mi moji ljudi reći o svim hodočašćima i putovanjima? Kako da još ostanem u Njemačkoj?” prisjetio se Harner, a glas mu je bio prošaran tračkom straha. Tada je već imao 50 godina i bio je na pragu mirovine, a netko ga je tjerao da prihvati tu situaciju. U međuvremenu, njezini roditelji nisu bili svjesni njezinih problema i zabranili su joj da s njima dijeli svoja iskustva. Na kraju se udala za muškarca u 80-ima, da bi kasnije otkrila da ima tri odrasla sina. Nedugo zatim je preminuo.
“Dok je umirao, našla sam se za stolom s njegovom djecom i pitala sam ih: Recite mi, ako sam uzela nešto što nije moje, nisu mi uzeli ništa… Iako sam imao osamdeset godina, ostao je prilično aktivan i puno su putovali zajedno.” Na kraju se vratila u Bosnu, nastavila raditi u frizerskom salonu, a naposljetku je iza sebe ostavila mirovinu koju je nakratko dijelila s djedom.
