Rođen u obitelji rudara koji su radili u rudniku ugljena “Jelašnica” kod Niške Banje, popularni Šurda, Boško s Petlovog brda, i voljeni očinski lik, Ljubiša Samardžić, nametnuo se kao ikonska figura. Jednostavno dovoljno je da ga jednom samo vidite, i da znate da je riječ o popularnom srpskom glumcu. Njegovi su doprinosi na polju glume, televizije i kulture opsežni i donijeli su mu brojna priznanja, a njegova filmska i pozorišna djela ima da ostanu za života svima nama.
Unatoč nedaćama s kojima se suočavao kao mladić nakon gubitka oca, Ljubiša nikada nije gubio divljenje prema svojoj majci, koja ga je uzdržavala unatoč skromnoj rudarskoj mirovini, i ponekad je znala zaspati gladna, samo da bi on bio sit. Ustrajao je kroz teškoće, ostao na pravom putu i na kraju postao jedna od najvećih legendi srpske kinematografije. Osvrćući se na to razdoblje, glumac je opisao svoju borbu s reumom i fizičkim bolovima. Prisjetio se kako je kao tinejdžer vukao ploču leda na leđima kako bi zaradio novac za preživljavanje obitelji, uključujući pokojnu majku Radmilu, pokojnu sestru Vidu i brata Žarka.
Otac Drago radio je kao jamski tehničar u rudniku “Jelašnica”, koji se nalazio pet kilometara od našeg obiteljskog prebivališta u Niškoj Banji. Unatoč mukotrpnom radu, zarađivao je skromnu plaću koja mu je na kraju narušila zdravlje. Godine 1948. preminuo je, a našoj obitelji ostavio mizernu mirovinu, i jedva smo sastavljali kraj sa krajem. Pričalo se da je mirovina tako mizerna da ne može održati život, a kamoli smrt. Unatoč surovoj životnoj stvarnosti, glumac Smoki nastavio je svoju strast prema glumi. Tijekom bezbrižnog intervjua, novinar ga je upitao koliko ljudi želi studirati u Beogradu. Smoki je u šali odgovorio: “Četiri”. Svi prisutni prasnuli su u smijeh jer je otkrio da je ostalu trojicu otkrio tek po dolasku u Beograd. Nasuprot tome, život Ljubiše Samardžića bio je ispunjen smijehom i ljubavlju. On i njegova supruga Mirjana bili su u braku više od 50 godina, unatoč devetogodišnjoj razlici u godinama. Jednom prilikom je ispričao kako su se upoznali.
Dok sam služio vojsku na Bledu, imao sam zadovoljstvo upoznati mladu damu i njenu obitelj na odmoru, i istog momenta sam znao, da mi ona mora biti žena i da tu nema popravnog ispita. Unatoč razlici u godinama od devet godina, otkrio sam da sam oduševljen njezinom inteligencijom i strašću. No, to nije bila laka potraga jer je imala negativan stav prema glumcima, što je učvrstio njezin djed, protojerej. Upornošću i ljubavlju na kraju sam je osvojio. Zajedno smo 1990. godine osnovali “Cinema Design”, ali je naš uspjeh prekinula bitka našeg sina Dragana s leukemijom, i to nas je pokosilo kao ličnosti do kraja. Unatoč borbi do posljednjeg daha, Dragan je preminuo sa samo 34 godine. Cijela obitelj Samardžić oplakivala je njegov gubitak, a Siniša je preminuo u Beogradu 8. rujna 2017. u 81. godini života.
Glumčeva posljednja želja bila je da bude kremiran, a njegov pepeo položen je na drugom dijelu groblja, i to u Aleji zaslužnih građana. Ljubiša je izabrao da bude sahranjen u obiteljskom mauzoleju, uz svog voljenog sina Dragana Gagija Samardžića.
