– Za danas smo vam spremili jednu jako zanimljivu priču, koja nam dolazi sa srpske estrade. Jednostavno, nekada nismo niti svjesni da imamo poznate osobe, koje su doživjeli prave životne golgote….
Olga Jovičić, kći proslavljenog skladatelja Mikija Jovičića, poznatog po brojnim hitovima narodne glazbe, ispričala je potresnu priču iz svog djetinjstva i patnje koje je proživjela nakon očeve smrti. Jovičić je radio uz najistaknutije zvijezde s ovih prostora, među kojima su Miroslav Ilić, Zorica Brunclik, Ana Bekuta, Marinko Rokvić, Vesna Zmijanac, Jašar Ahmedovski, Ljuba Aličić i Lepa Lukić. Među njegovim bezbrojnim bezvremenskim pjesmama su “Opet je snijeg, Snjeguljice”, “Ti si lijek za moju dušu”, “Dođi da mi ugriješ ruke”, “Malo po malo”, “Kraj Boema” i mnoge druge. Zaslužan je za većinu hitova za Šabana Šaulića.
Miki je bio otac troje djece: Zorana i Olge, koje je dobio sa pjevačicom Zoricom, te najmlađeg djeteta Stefana, kojeg je rodila pjevačica Vanja, a Miki ga nikada nije upoznao. Stefan je na svijet došao samo mjesec dana nakon Mikijeve smrti, 15. siječnja 1996. Olga je te događaje, kao i tragični život koji je uslijedio, ispričala u jednoj televizijskoj emisiji. Tijekom života s roditeljima doživjela sam prekrasno djetinjstvo ispunjeno ljubavlju i svime što mi je bilo potrebno, unatoč njihovom nedostatku skladnog braka. Međutim, 1993. dogodila se tragedija kada sam izgubio majku u prometnoj nesreći.
U dobi od 9 godina, trauma se nije činila teškom, iako se automobil sudario s kamionom. Posljedice su ostavile trajne posljedice, uključujući teški potres mozga. Za mene nije bilo mjesta u kolima hitne pomoći. Moj otac je imao slomljena rebra, dok je moja majka bila u komi 11 dana prije nego što je umrla. Shrvan tugom, tata se razbolio, ali mi je poklonio najljepšu godinu svog života, kao da je slutio što će doći. Skladatelja je bacila u očaj tragična ljubav koju je dijelio sa suprugom.
- Budući da nije mogao prihvatiti njezin gubitak, on je, kao što je Olga primijetila, namjerno samosabotirao, čemu je njoj bilo teško svjedočiti. Razdvojili su se, pa pomirili, na kraju i crkveno vjenčali, no i ta je zajednica posustala. Moja majka mu se vratila jer je osjećala da me gubi; Počeo sam se distancirati od nje i potražio utočište kod svog tate. Međutim, ni to je nije pokolebalo. U tom je trenutku bilo društveno određeno da mogu izabrati biti s kim god želim. Moja veza s ocem bila je jača. Ne mogu se prisjetiti svojih misli tijekom majčina sprovoda; sve čega se sjećam je da sam počela vrištati kad su je položili da počiva.
Mjesec dana prije njenog rođenja, tata je preminuo. Bio je zakazan za premosnicu, ali je odlučio ne dočekati bebu, znajući da su izgledi 50-50. Tih posljednjih dana nije spavao uz Vanju kako je u snu ne bi ozlijedio. Bio je osmi mjesec njezine trudnoće, a on je umjesto toga počivao pored mene. Rekao bi: “Možeš rasti kao orhideja”, iako se činilo da se bori da diše. Jedne smo noći maćeha i ja iznenada skočile iz kreveta; uputila me da mu donesem hladnu krpu. Kad smo podigli njegovu pidžamu, vidjeli smo da je već ima. Jadni tata ustao je tijekom noći, ali nije htio nikoga uznemiravati. Pogledao me svojim prekrasnim zelenim očima i nasmiješio se, osmijehom koji je bio najljepši na svijetu.
“Problem je počeo kada je u njegov život ušla žena, prijateljica mojih roditelja, koju sam obožavala, iako je bila 20 godina starija od njega. Otkrila sam ih u jednom intimnom časopisu, a ona je Zoranu priznala ljubav, tvrdeći da ćemo biti zajedno. Duboko u sebi osjećala sam da nije u redu s njezinim mužem i kćeri, koja je napustila muža i dijete, ali je također lijepila fotografije mojih pokojnih roditelja U tom trenutku nije bila dobro, vjerujem da je imala dobre namjere”, ispričala je Olga, otkrivši da je od nje doživjela fizičko nasilje. U školi sam podlegao situaciji, suočen s batinama od nje i brata. Sjećam se dana kada je jedna od njezinih prijateljica išla sa mnom u školu; primijetio je da bih se trebala osjećati sretnom što sam zbrinuta jer ću se suočiti sa silovanjem kod kuće. Bila sam duboko nesretna, opterećena ranama i traumama.
Ne sviđajući mi se maćeha, potražio sam brata Stefana i pitao da li i njega možemo povesti sa sobom. Zbog toga sam se osjećao tako nelagodno. Jedne večeri pretrpjela je brutalan napad od bratova supruga zbog beznačajne stvari. Dok sam se jednog dana vraćao kući iz škole, našao sam se na groblju, a zatim kod maćehe. U dobi od 11 godina vjerovala je da sam tu da je ogovaram. Brat me nekoliko puta ošamario, tražeći da mi kaže gdje sam bio. Optužio me da lažem, a kad sam ušao, ona me suočila s prijetnjom:
‘Sad ću te ubiti; Čujem te kako tračaš kako sam te pobijedio. Ostavila sam svoje dijete zbog tebe, a ti kažeš da sam loša. Večeras će jedan od nas leći pored tvog tate.’ Udarala me palicom i skoro zadavila, dok je moj brat stajao na vratima, očiju punih mržnjom. Čuo sam ga kako govori: ‘Stani, nije vrijedna toga’. U tom sam trenutku izgubio kontrolu i popiškio se. Zatim sam otišao do tetke. Tražeći spas u Makedoniji, odakle joj je majka, odlučila je ostaviti brata. “S 15 sam procvjetala u ljupku mladu ženu, a s pubertetom su došle promjene. Moj brat se teško nosio s ovom transformacijom.
Pod utjecajem naših tetaka i stričeva, rečeno mu je da neću cijeniti njegov trud, da ću biti Teško i ponašati se kao pravi mladić, zaljubio se u mene i želio je biti sa mnom, a policija nije bila od pomoći, ali je pokušao U konačnici nisam mogao učiniti ništa, ja sam imao samo 15, a on 22 godine. Moj brat me na kraju poslao kod rođaka, ali je i on bio shrvan situacijom jer je to učinio ili on ili Taj čovjek koji ne bi preživio Rekao mi je da mogu samo posjetiti, jer će se Makedonci pobrinuti za mene.
