Kao što i sami možete da vidite, danas govorimo o odnosu snaja i svekrva. Nekada to zna da bude poprilično zategnuto, a u nastavku vam donosimo jednu pomalo i neobičnu priču. Gospođa Zara po dolasku snahe dočekala ju je raširenih ruku. No, rođenje unuka prije 23 godine unijelo je značajan razdor u njihov odnos. Gospođa Zara tada je bila jedina hraniteljica, a njezin sin i snaha bili su bez ikakvih izvora prihoda. Od gospođe Zare se očekivalo da ih brine i brine o svim kućanskim poslovima, što joj je postalo previše. To je dovelo do raspada njihove veze. “Godine 2000. rodio mi se prvi unuk. Sin i snaha još nisu radili. Svaki dan sam dolazila s posla, donosila namirnice i kuhala za sve. Jednog dana sam je pitala koliko dugo bi ovo trajalo?
Predložila sam joj da barem s vremena na vrijeme kuha umjesto da cijeli dan leži dok je kuća u neredu”, povjerila je gospođa Zara hrvatskom portalu Moje vrijeme. Snaha joj je zalupila vrata pred nosom, izjavivši da nema vremena jer ima dijete. Gospođa Zara osjećala je da njezina snaha kuje zavjeru kako bi od nje napravila besplatnu domaćicu i banku. Događaj me ostavio zatečenim i nesposobnim da se nosim. U tom sam se trenutku potpuno raspao. Čekala sam da se sin vrati kući taj dan i tada sam ih mirno obavijestila da se situacija ne može nastaviti. Dao sam im rok da napuste prostor. Kako nisu imali druge mogućnosti, otkrili su staru kuću koja se prodaje i uspjeli je otkupiti na rate”, otkriva ona. Opisuje kako ju je šogorica obavijestila da je i novi dom bez tekuće vode.“Rekla sam joj da će se situacija promijeniti kada nađe posao i osigura sebi tekuću vodu.
Do tada je mogla samo prati ruke. Moja vlastita majka je oprala ruke i živjela”, primjećuje razmišljajući o lekciji koju je dala. Međutim, priznaje da ih je financijski poduprla kako bi ubrzali njihov odlazak, jer više nije mogla podnijeti živjeti u stanju u kakvom je bila kuća. Na sinovljev upit o njezinim postupcima, kratko je odgovorila da je u njezinom domu nitko za koga brine ne može omalovažavati tako što će joj zatvoriti vrata pred nosom, ispričala je da je to za nju bila kap koja je prelila čašu te da je tražila da uzmu što im treba i otići. Unatoč emocionalnom nemiru koji je proživljavala, ostala je pri svom i jasno dala do znanja da samo samostalnim životom mogu cijeniti pravu cijenu svega što su dobili. Zara smatra da su nakon nešto više od šest mjeseci njezina djeca došla u shvatili vrijednost napornog rada i dobivenih poslova, čak i radeći u suprotnim smjenama kako bi prilagodili svoje dijete.
Njen sin je kasnije priznao da nikada nije razmatrao njezinu perspektivu i da je njihovo otjeranje bila najbolja odluka koju je mogla donijeti. Srećom, nakon njihovog razgovora ovo neugodno iskustvo je riješeno. U ovom trenutku sve je vraćeno na svoje pravo mjesto. Gospođa Zara iskreno govori o važnosti međusobnog poštovanja i sloge. Ističe važnost ljubavi prema sebi i kako je važno ne razmaziti dijete svime što poželi jer to može dovesti do toga da postane teret roditeljima. Gospođa Zara razmišlja o svojim postupcima io tome kako su oni pozitivno utjecali na njezina sina koji se transformirao u potpuno drugu osobu. Izražava zadovoljstvo i potvrđuje da ne žali, te da bi donijela iste odluke da je morala.
