– Mnogo je istinitih, ali isto tako i tužnih životnih priča koje su se dešavale poznatim osobama u regiji. Jednostavno, navikli smo da čitamo ovakve zanimljive priče samo holivudskim zvijezdama, a mi danas govorimo o jednom poznatom srpskom pjevaču i njegovoj životnoj priči.
Narativ Olge Jovičić, potomka preminulog glazbenika Mikija Jovičića, služi kao potresno sjećanje na tužnu priču o izuzetnom kreativcu. Miki Jovičić, čije je postojanje trajalo od 1953. do 1996. godine, stvorio je zadivljujući sklop od blizu dvije tisuće skladbi, od kojih najmanje dvije stotine traju kao vječna remek-djela. Miki Jovičić, najstarije dijete Olge i Ljubiše, rođen je 21. prosinca 1953. u Batuši kod Požarevca. Nakon brzog razvoda, Miki je ostao u Batuši pod brigom bake Vukosave. Još u studentskim godinama Miki je pokazivao žarku ljubav prema pisanju, čime se nastavio baviti i nakon završetka Poljoprivredne škole u Požarevcu.
Miki se posvetio radu u Jugoslavenskim željeznicama hvalevrijednih pet godina, stekavši reputaciju uzornog djelatnika. Ove detalje ispričao je Bora Vasić, pjesnik i Mikijev blizak prijatelj. Njegova osobnost bila je obilježena snažnom sklonošću prema romantici, što mu je otvorilo put da razvije duboke veze s više žena i doživi niz bolova. Prije navršene dvadesete godine sklopio je brak s prvom suprugom Ružicom, koja mu je s vremenom postala majka sina Zorana. Nakon toga, upustio se u drugi brak s poznatom pjevačicom Zoricom, u kojem im se rodila kćer Olga.
Naposljetku, njegova konačna zajednica s Vanjom iznjedrila je njihovog sina Stefana, tragično nakon njegove prerane smrti. Mikijeve ljubavne veze bile su burne, svaki od njegova tri braka imao je potencijal za uzbudljivu filmsku priču, a on je intenzitet svojih emocija kanalizirao u trajne glazbene skladbe. Nakon raspada ljubavi i prvotnog trijumfa u sferi prodaje albuma, Miki je napravio hrabar izbor da napusti stalni posao i svim srcem se posveti kantautorskom zanatu. Počevši od 1972., započeo je osobni poduhvat produciranja vlastite glazbe, sadržavajući svoje iskrene skladbe.
Naime, ekskluzivno za pokojnog Šabana Šaulića napisao je trideset hitova s vrha top lista. Nakon razvoda i neuspješnih ljubavnih veza, Miki je utjehu pronašao u jednom kafiću gdje je slučajno upoznao darovitu pjevačicu Zoricu Dimov. Priznajući da je samo nekolicina pjevača do sada snimala Mikijeve pjesme, Zorica je gajila ambicije da i sama postane poznata zvijezda. Znajući dobro da Zorica ima ograničenja u glasovnim mogućnostima, Miki je zajedno sa svojim prijateljima dao hrabar zahtjev da svojoj voljenoj supruzi producira šest albuma.
Neusporedivi tekstovi, melodije i izvedbe Ljube Kešelja, Dragana Stojkovića Bosanca i Miše Stojićevića bili su zaista izuzetni. No, ideja o transformaciji Zorice Jovičić u zvijezdu činila se kao nemoguć san. Iako je znao da do oprosta neće doći lako, Miki je bez straha sa Zoricom podijelio mišljenja cijenjenih glazbenika. Zbog toga se Zorica našla pred izazovnim izborom da se rastane od njega, a odlučila je povesti i njihovu djecu. Miki Jovičić je u intervjuu za časopis “Sabor” samouvjereno izrazio svoju nepokolebljivu vjeru u vječnost njihove ljubavi i otpornost njihove veze.
Priznao je da su njegove vlastite nesavršenosti možda spriječile Zoričinu sposobnost da u potpunosti istraži svoj talent kao renomirana skladateljica. Uprkos bolu slomljenog srca i odsustvu dece, Miki nije gajio kiv prema Zorici i iskreno je želeo njenu sreću sa drugim muškarcem. Unatoč njegovom priznanju da se osjeća zalutalo i da nije siguran kako dalje bez nje, njegova nepokolebljiva ljubav prema Zorici je ostala i on se nadao njihovom ponovnom susretu. Nažalost, samo mjesec dana nakon ovog intervjua, Miki je napravio sudbonosan izbor koji će nepovratno promijeniti njegovu sudbinu.
- Godine 1990. tragično je podlegao nepodnošljivoj boli razdvojenosti od voljene supruge, oduzevši si život. Srećom, prisutnost pojedinaca koji su ga podržavali održala ga je kroz ovo izazovno razdoblje, spriječivši daljnju tragediju. Nakon godinu dana razdvojenosti, Zorica i Miki ponovo su se našli, a društvo su joj pravila i njihova djeca. Za vrijeme njihove razdvojenosti, Miki je uspio stvoriti jednu od svojih najfinijih kompozicija pod nazivom “Ti si lijek za moju nutrinu”. Činilo se da zadivljujuća priča o ljubavi napreduje besprijekorno, ali nažalost, njezino euforično poglavlje bilo je prolazno. U rujnu 1993. godine krenuli su na put u Zoričin rodni grad u Makedoniji.
Nažalost, Zorica se našla u teškoj nesreći, frontalno se sudarivši s kamionom dok je bila za volanom. Čudom su Miki i njihova kći Olga iz incidenta izašli samo s lakšim ozljedama. Međutim, sudbina je napravila nepredviđeni preokret jer je Zoričin tragični odlazak lišio priliku da zablista, ostavljajući Mikija da se bori s dubokom tugom. U zoru su zaposlenici groblja slučajno zatekli ožalošćenog Mikija, koji je utjehu pronašao dok je mirno počivao na Zoričinom posljednjem počivalištu na Starom groblju u Požarevcu.
Mikiju su počele da stižu vesti o pevačici u jednom požarevačkom restoranu koja nevjerovatno liči na pokojnu Zoricu, kako glasom tako i izgledom. U početku je odolio iskušenju da iz prve ruke doživi njezin nastup. No, kobne večeri smogao je snage da dođe na njezin nastup i ostao zatečen silnim šokom njihove nevjerojatne sličnosti. Njihovi su se putevi isprepleli, što je dovelo do procvata romanse koja je na kraju kulminirala ceremonijom vjenčanja. Dana 15. siječnja 1996. godine Miki Jovičić mirno je zagrlio vječni san, s vedrim osmijehom na njegovim usnama.
Samo mjesec dana kasnije, njegova supruga Vanja radosno je na svijet poželjela njihovog novorođenog sina Stefana. U ovom izazovnom vremenu, kada je Mikijev sin Zoran ispunjavao svoju vojničku dužnost, kćerka Olga bila još mala, a supruga Vanja bez pomoći, podršku mu je pružio renomirani skladatelj i virtuoz na harmonici Miša Stojićević. Preuzeo je na sebe pokriti sve troškove vezane uz sprovod na sebi svojstven način. Intrigantno je da u tom razdoblju nije bilo potrebe za renomiranim pjevačima ili značajnim pojedincima.
O čemu je pisao Miki Jovičić? Kroz tekstove svojih pjesama Šaban Šaulić prenosi široku lepezu emocija i osobnih iskustava, hvatajući sve od euforije novopronađene sreće do čežnje za izgubljenom ljubavi, a istovremeno priznaje složenost roditeljstva. Jašar Ahmedovski, Hasan Dudić i Zlata Petrović stvorili su nezaboravnu kompilaciju pjesama koje se bave temama ljubavi, slomljenog srca i čežnje, ostavljajući trajan utjecaj na publiku svih generacija.
