U nastavku našeg današnjega članka govorićemo malo o povijesti, te nekim likovima i njihovim djelima koja se pamte i dan danas. Bio je poznat u svojoj borbi protiv turaka, a koju je na kraju i dobio te izašao kao pobjednik….
Dana 11. listopada 1579. godine u selu Sokolovići, koje se nalazi u blizini mjesta Rudo u današnjoj Republici Srpskoj, u obitelji Nenadić rođen je dječak Bajica. U tom trenutku budućnost koja je bila pred njim bila je potpuno nepredvidiva. Još nezamislivije je bilo da će Bajo Nenadić steći međunarodni ugled ili da će njegovo životno pripovijedanje nadahnuti stvaralaštvo Ive Andrića, koji je možda kasnije svojim književnim prilozima doveo do izražaja Mehmed-pašu.
Bajica Nenadić je u djetinjstvu stekao osnovno obrazovanje u srpskom manastiru Mileševa. Međutim, u dobi od 15 godina nasilno je odvojen od roditelja i pravoslavne vjere, što ga je odvelo drugim, sudbinski određenim putem. Prepoznavši njegove potencijale, Turci ga ubrzo postavljaju za rumelijskog beglerbega. Do 1565. Bajica se transformirao u Mehmed pašu Sokolovića i popeo se na ulogu velikog vezira pod turskim sultanom Sulejmanom I. Značajno je da je bio među rijetkim velikim vezirima koji su zadržali svoj položaj tijekom vladavine tri različita sultana. Mehmed paša Sokolović, unatoč tome što ga se obilježava kao jednog od najutjecajnijih vezira u turskoj povijesti, zadržao je trajnu vezu sa svojom domovinom.
U pravoslavnoj zajednici slavljen je zbog svojih opsežnih dobrotvornih doprinosa, a najpoznatija je “Ćuprija na Drini” u Višegradu, značajna građevina koja je postala simbol njegove trajne ostavštine. Priča o ćupriji na Drini, koja se nalazi u Višegradu na današnjem teritoriju Republike Srpske, datira u drugu polovicu 16. stoljeća, točnije između 1571. i 1577. godine. Ova trasa koja je prolazila kroz Višegrad poslužila je kao značajan raskrsnica na Carigradskoj cesti, koja je povezivala područje poznato kao Bosna s turskim gradom Carigradom. Gradnju ovog mosta i događaje koji su uslijedili rječito je dočarao Ivo Andrić, nobelovac za književnost, u romanu “Na Drini ćuprija”.
- Njegovo djelo ne samo da detaljno opisuje samu izgradnju mosta, već obuhvata cjelovit prikaz cijelog bosanskog sela i mnoštva povijesnih događaja vezanih uz izgradnju mosta. Povijesni zapisi govore da je most na Drini u Višegradu doživio višestruke rekonstrukcije; međutim, trenutno se smatra jednim od najugroženijih spomenika u regiji, uglavnom zbog neovlaštenih aktivnosti obližnje hidroelektrane. Intrigantan aspekt ovog mosta, koji služi kao simbol ne samo za Višegrad već i za cijelu Bosnu, je kamen koji je korišten u njegovoj izgradnji. Dodatni prilozi Mehmed paše Sokolovića. Dok je ćuprija na Drini najistaknutiji doprinos Mehmed-paše Sokolovića, važno je odati priznanje i za nekoliko drugih značajnih postignuća.
Smatra se da je on konstruirao dodatne mostove, iako specifični identiteti tih struktura ostaju neizvjesni. Jedini mostovi koji su definitivno priznati su ranije spomenuti most u Višegradu, Vezirov most koji se nalazi u današnjoj Podgorici, Arslanagića most u Trebinju, most na Kozjoj Ěpriji u Sarajevu, te most na rijeci Žepi na njenom ušću u Drina. Na Kalemegdanskoj tvrđavi u Beogradu ostala je česma za koju se pretpostavlja da ju je sagradio Mehmed paša Sokolović. Značajna mjesta koja se nalaze u blizini mosta na rijeci Drini.
Čini se da je na Drini ćuprija glavni razlog široke prepoznatljivosti Višegrada. U periodu turskih osvajanja Višegrad je imao značajan strateški značaj, zbog čega je ovaj grad, smješten u živopisnom porječju rijeke Drine, dobio veliku pažnju. Uzdižući se na oko 300 metara nadmorske visine u blizini Višegrada, brdo Bikavac plijeni pažnju u čijem podnožju se nalazi stadion nogometnog kluba “Drina”. Smješten u neposrednoj blizini Višegrada i Drinske ćuprije, manastir Dobrun nalazi se na susjednoj rijeci Rzav i poznat je kao jedan od najznačajnijih manastira u okviru Mitropolije dobrobosanske Srpske pravoslavne crkve.
Ova svetinja spada među najstarije pravoslavne manastire na području koje je nekada činila Bosna i Hercegovina. Naime, 2004. godine otkriven je spomenik posvećen cijenjenom srpskom ustaniku Karađorđu, koji se nalazi neposredno iznad ulaza u manastir Dobrun. Poznati park prirode “Šargan – Mokra Gora” nalazi se na samo 25 kilometara od Drine ćuprije u Višegradu. Prema njegovom kazivanju, Sokolovića su janjičari vjerojatno doveli u Stalmbol kada je imao 18 godina, a imao je sreću da se našao u neposrednoj blizini sultana.
“U početku je bio rikabdar, a kasnije je napredovao do čohardara, a kasnije kabidži-baše. Njegov ugled značajno je porastao 1546. kada je preuzeo zapovjedništvo nad turskom mornaricom. Godine 1553. Sokolović ulazi u vezirski savjet kao treći vezir, a do obnove Pećke patrijaršije dolazi 1557. pod velikim vezirom Rustem-pašom Opukovićem. Bila je to monumentalna politička odluka koju su mogli donijeti samo sultan ili veliki vezir; Zanimljivo je da je Rustem paša Opuković, koji je bio i sultanov zet, obnašao dužnost velikog vezira“, navodi Mičeta.
