– U nastavku našeg današnjega člaankaa govorićemo o jednoj pomalo bizarnoj temi, a koja je povezana sa time, šta se dešava nkon što neka osoba umre? To je jako neistražena tema, a mnogi su pokušali da daju bar neki približan opdgovor na ovo pitanje, a danas govorimo iz ugla vjere na ovu temu…..
U prva dva dana nakon počinka, duša luta, ponovno posjećujući draga mjesta i pojedince iz svog zemaljskog postojanja. Prema učenju i tradiciji crkve, ovo lutanje nikada nije istinski usamljeno. Trenutak smrti, određen Božjom providnošću, voljom i dopuštenjem, označava kada je pojedinac najspremniji napustiti ovaj život. Tijekom ta dva dana Gospodin daje duši slobodu da istraži sva voljena mjesta i ljude iz svoje prošlosti; međutim, komunikacija ostaje nemoguća jer duši nedostaje fizičko tijelo.
Sama energija duše ne može uspostaviti kontakt. Ovaj opis putovanja duše nakon smrti, posebno u prvih 40 dana, iznosi protojerej-stavrofor profesor doktor Vladimir Stupar. No, trećeg dana nakon počinka, kako je primijetio sveti Makarije Aleksandrijski, ključno je da molimo još jače nego prije. Za vrijeme odmora, anđeo dolazi da pomogne u prijelazu duše, u pratnji anđela čuvara, u trenutku kada se duša rastaje od tijela. Oni stoje uz dušu, sada u drugom stanju i pred novim okolnostima.
Duša promatra beživotno tijelo, prepoznaje ga kao mrtvo, ali shvaća da pojedinac, jedinstven i nezamjenjiv, ostaje “živ” jer je čovječanstvo neuništivo. Obično promatra svoje bližnje u suzama, a ako se nađe u bolnici, primijeti liječnike i osoblje oko sebe. Prema rečima protojereja stavrofora profesora dr Vladimira Stupara u razgovoru za TV Hram, tokom prva dva dana duša se oslobađa težine tela i fizičkog postojanja, stičući sposobnost da se brzo kreće s jednog mesta na drugo.
- Događaji koji se odvijaju tijekom prvih 40 dana. Vremenski okvir je ljudska konstrukcija, ali duša doživljava vrijeme drugačije, pod utjecajem onoga što je pokojnik pridonio njegovoj biti – bilo kroz svete vrline i darove koji časte Boga ili kroz ravnodušnost prema odnosima s drugima i božanskim. Je li se duša tijekom života uzdigla baveći se svetim tajnama i molitvama ili je ostala krajnje oskudna, suočena na kraju sa stanjem siromaštva i bijede? U trajanju od 40 dana, duša ostaje u pratnji dva anđela: anđela čuvara dodijeljenog na krštenju i anđela kojeg je Bog odredio da prati dušu. Nakon ovog razdoblja, duša je odvedena da svjedoči sjaju Kraljevstva Nebeskog i Božjeg prijestolja.
Alternativno, može biti odveden u područja gdje su duše koje nisu uspjele ispuniti svoju svrhu ljubavi i jedinstva s Bogom bačene u tamu, gdje je plač i škrgut zuba. Duša doživljava oba scenarija prije nego što stane pred Krista, koji joj određuje sljedeće odredište. Profesor Stupar također je govorio o carinicima, onim nebeskim carinicima koji pomno ispituju dušu – pojmu koji je teško artikulirati ljudskim pojmovima, posebno u pogledu uzdizanja duše pred Božje prijestolje. Nadalje je primijetio da đavao nastoji uhvatiti čovječanstvo u zamku, a Božjom milošću ne možemo uočiti demone, jer bi nas njihov užasan i užasan izgled mogao nasmrt prestrašiti ako bismo ih susreli.
Demoni nastanjuju i nebo i dušu, zbog čega anđeli doživljavaju muke dok se suočavaju s demonima u svoj njihovoj grotesknosti. Grešnom pojedincu koji nije vodio krepostan život, oni objavljuju: “Ti pripadaš nama; pridruži nam se, jer ti trebaš biti među nama. Tako je Djevica, bezgrešnija od svjetlosti, preklinjala svog sina da dođe i uzme njezinu dušu, želeći izbjeći pogled demona. Suština svake molitve je da se duša nesmetano približi Gospodu koji je utjelovljenje ljubavi, blagosti, milosrđa, ali i pravde.
Demoni posjeduju snažnu želju odvesti što više duša u pakao, ciljajući na trenutak za vrijeme posljednjeg suda kada bi se Sotona mogao obratiti Kristu riječima: Ako možeš spasiti njih, spasi i nas. Ovaj scenarij predviđa đavla, koji se odbija pokajati ili promijeniti svoju bit, tražeći spasenje unatoč tome što je pao zbog oholosti, korijena svih grijeha. Umjesto da traže pokajanje, demoni žele postići spasenje ostajući nepromijenjeni i nepokajani. Ponekad Gospodin, u skladu sa svojim planom, vraća određene duše koje nisu spremne stajati pred sudom, jer On posjeduje tu sposobnost.
Otac Pajsije ispričao je priču o ženi koja je, opterećena grehom koji nije ispovedila iz stida, verovala da je dovoljna samo molitva Bogorodici. Nakon tri dana Gospodin ju je vratio u život, a ona se odmah javila svećeniku i izrazila želju za ispovijedi, dajući do znanja da joj nije preostalo puno vremena. Nakon njezine ispovijedi grijeh joj je oprošten, a ona je mirno napustila ovaj život. Gospodin ima izvanredan dar vraćanja duše u njezino tijelo ako primijeti da pojedinac nije spreman za osudu.
