Književnost Meše Selimovića je poznata po dubokoj psihološkoj i moralnoj analizi njegovih likova, kao i po prikazivanju ljudskih vrlina i slabosti, sukoba između dobra i zla, istine i laži. Iako su njegova dela smeštena u određeni istorijski kontekst, njihova poruka je univerzalna i vanvremenskaMeša Selimović je rođen u Tuzli 26. aprila 1910. godine, gde je završio osnovnu školu i gimnaziju. O sebi je jednom rekao: “Ja sam iz muslimanske porodice, iz Bosne, ali po nacionalnoj pripadnosti sam Srbin.”
- Završio je Filozofski fakultet u Beogradu, smjer srpsko-hrvatski jezik i književnost, diplomirao u roku kao jedan od najboljih studenata, kada je izbio rat u Tuzli.Vlasti nisu zaobišle ovog pisca; odveden je u pritvor zbog suradnje s Narodnooslobodilačkim pokretom, čime je pokazao značajan politički angažman kao član Komunističke partije Jugoslavije. No, ono po čemu ljudi njegovog doba prije svega pamte Mešu Selimovića jesu njegovi izuzetni doprinosi kao profesora. Neki su kritičari čak primijetili da je bio iznimno pismen, iako bez talenta.Mlađi vršnjaci su Mešu Selimovića doživljavali kao inspiraciju, s divljenjem promatrajući svaki njegov postupak.
„Nitko od profesora koje sam poznavao nije se tako izražavao, niti je posjedovao toliku prisutnost, niti plijenio pozornost na način na koji je to činio on, vladajući i klasičnim i suvremenim književnim tvorevinama, znanjem i razumijevanjem. fluidnost kojom se snalazio u zamršenostima jezika, uz aforizme i obrazloženje koje je iznosio, govorilo je o božanskom darovanom talentu, utemeljenom isključivo na vjeri u umjetnost“, primijetio je Matija Bećković o svom starijem kolegi Meši Selimoviću.
Žena koja je Meši priskrbila najudobniji krevet, ispeglane košulje i poljubac prije puta, koja je izrazila nepokolebljivo poštovanje prema željama svog muža i bila spremna putovati na kraj svijeta za njihovu sreću, zvala se Daroslava-Dark Božić.
Mesha Darkin se svakodnevno kretao kroz blato ljudskih nestašluka, okružen zlonamjernim glasovima koji su znali samo psovati, pokušavajući odvratiti pažnju od njihove nesposobnosti da doprinesu bilo čime vrijednim. Postao je glavna meta političkog progona, a njegova bolest i zanemarivanje životnih uvjeta bili su kap koja je prelila čašu. Osjetljiva je bila ravnodušnost prema dobrobiti čovjeka koji je svojim književnim i društvenim angažmanom dao toliko toga.
Nakon toga Meša Selimović se s obitelji iz Sarajeva preselio u Beograd, gdje je imao prijatelje spremne pomoći mu ako zatreba. Prije odlaska, napisao je pismo svom prijatelju, u kojem piše:
“Život u Bosni može biti izazovan i težak, pogotovo za svakoga tko stoji samo centimetar iznad prosječne visine. Ja sam taj centimetar dobila pukim slučajem, što mi je doživjelo kao smrtnu kaznu.Darka i Meša odlučili su skupiti svoje stvari u dva kofera, a sa sobom su ponijeli i svoje skromne stvari dok su zauvijek odlazili iz Bosne. Dok su šetali Baščaršijom, Meša je jednom piscu rekao: “Danas odlazim i više se neću vratiti”. To je bila realnost situacije.
Naoružan sa svojom Darkom krenuo je iz Sarajeva prema Beogradu, gdje su ga čekali prijatelji od povjerenja i novi početak bez predbacivanja, inata, praznih sukoba i političkih zamki.U Beogradu je otkrio mir družeći se s Dobricom Ćosićem i Antonijem Isakovićem, prepuštajući se svojim omiljenim aktivnostima. Navečer bi pisao dok bi njegova Darka sjedila kraj njega, ili heklala ili čitala. Kad bi Meša završio neko poglavlje, Darka bi postala pažljivi slušatelj, pažljivo upijajući svaku riječ.
Meša Selimović se u svojim spisima i djelima osvrnuo na promašaje čovječanstva, s posebnim osvrtom na najdublje od tih propusta.Prema izvješćima, kada je Mesha preminuo, prišla je žena koja je čitala Meshina djela i upitala je: “Gospođo, što ste vidjeli u muslimanu Meshi, budući da je kći generala?” Na to je odgovorila: “Čovjek koji je cijenio drugog čovjeka, bez obzira na njegov identitet.
Njihova je veza bila snažnija od svega drugog. U noći kada je preminuo, rekla je njegovom kolegi Bećkoviću: „Da sam znala da se neće vratiti cijelu noć, legla bih i spavala pored njega!Da je bilo moguće da mu se pridruži u smrti, izabrala bi taj put; međutim, ostala je poštovati njegove želje do samog kraja, osiguravajući da posljednje želje njezina Meše ne budu omalovažene sve dok i ona ne otpluta u vječni počinak poput njega.
