U Nastavku našeg današnjega članka govorićemo o jednom događaju koji se desio u Srbiji, a mnogi koji su je čuli porede je sa nadnaravnim. Slijedi jako zanimljiva životna ispovijed…..
Stanko je čovjek koji je preminuo od raka, ali se vratio u život nekoliko trenutaka prije pokopa. Tijekom vremena kada su ga smatrali “mrtvim” i potom oživjeli, on tvrdi da je doživio brojne vizije… Svoju pripovijest započinje prisjećanjem na djetinjstvo obilježeno siromaštvom i ocem koji je preuzimao najteže poslove kako bi uzdržavao obitelj, uz majku koja se borila za preživljavanje. Nakon završena prva četiri razreda seoske škole, nastavio je školovanje u Vučju, gdje je u surovim zimskim uvjetima pješačio 10 kilometara kroz selo kako bi pohađao nastavu.
Nakon završene srednje škole zaposlio se u hemijskoj fabrici “Zdravlje” u Leskovcu. Nakon toga dobiva Titovu stipendiju i odlazi u Novi Sad na školovanje za vatrogasca. Iako često odbacujemo tračeve kao trivijalne, oni imaju veći značaj nego što mislimo. Stanko je napomenuo kako takve tračeve ne shvaća ozbiljno, a dok shvaćamo njegovu perspektivu, stvarnost je drugačija. Mišljenja o nečijem izgledu ili karakteru su nebitna.
Tko smo mi da sudimo? To je u skladu s načinom na koji se doživljava božanski sud, a naša uloga nije da sudimo drugima. Kao dijete, išao sam u crkvu sa svojom majkom, koja je vodila mog brata, sestru i mene u našoj ranoj odanosti kršćanstvu. Naučili smo slijediti Božje zapovijedi, kao što je ne krasti ili lagati. Unatoč suočavanju s izazovima, moja nas je majka uvijek poticala da zadržimo vjeru. Stanko se sa suzama prisjeća tih trenutaka, prisjećajući se vremena provedenog s bratom.
- Nisu osiromašili; zapravo, nalazio je radost u pisanju i crtanju po papiru za vreću koju mu je majka dala nakon što je upotrijebio brašno. “Kad sam se vratio u život, svi su pobjegli”, primijetio je svećenik. Na upit o reakciji onih koji su bili na njegovom sprovodu, objasnio je da je njihov prvi odgovor bio strah, ali su počeli bježati kada se pokojnik počeo dizati. U tom je trenutku svećenik koji je bio zadužen za sprovod upitao: “Jeste li se predomislili?” Stanko tvrdi da se svećenik nije prestrašio, napominjući da ovo nije prvi slučaj da se netko vraća iz mrtvih; bilo je mnogo pojava…
Nakon susreta s Gospodinom, našao sam se lišen svake volje; S njim sam jednostavno prešao zid i lebdjeli smo iznad zemlje. Kada smo krenuli na put, primetio sam reku koja je podsećala na moju Vlasinu, pored proplanka koji je probudio uspomene na moju mladost kao pastira koji je čuvao stoku. Tamo sam vidio ljestve kako se spuštaju s neba na zemlju, a Gospodin se penje njima. Slijedio sam ga, u pratnji nekoliko drugih, uključujući čovjeka čija su usta i oči plamtjeli vatrom. Vikao je i vrištao, a ispod nas je ležao ponor, pakao ispunjen raznim oružjem spremnim da me dosegne. Ipak, Gospodin je oblikovao križ, uzrokujući da svi padnu.
Kretao sam se raznim stazama, a kad sam stigao do kraja neba, ugledao sam ulaz u raj. Stalno sam bila obavijena, ali poput anđela, lišena seksualnog iskustva, dok se Gospodin javljao u bijeloj odjeći. Preda mnom je stajao blistavi križ, zasjenjen sjajem koji je emitirao… Osjetio sam osjećaj mira dok sam vidio poznata lica iz djetinjstva. Promatrao sam kako prolazi prijatelj iz osnovne škole, ali mi nije bilo dopušteno da s njim razgovaram ili raspravljam o stvarima s mladićima i djevojkama na bujnoj zelenoj travi, okruženoj drvećem.
“Jeste li primijetili ovu ljepotu?” pita Gospodin, govoreći mi da je ovo moje mjesto i da je sada vrijeme da se vratim na Zemlju. Spominje mladu djevojku koja duboko plače. Podijelite riječ o Bogu, kao io stvarnosti neba i pakla. Prethodno mu je pokazao pakao, koji prikazuje kao ponor koji je odbojan, hladan i zastrašujući. Ondje promatra ognjeno jezero ispunjeno plamenom i sumporom. Među scenom prepoznaje određene pojedince; jednog proždire zmija do prsa dok pokušava spasiti prijatelje, obitelj i poznanike.
Pitajući zašto su ovi ljudi prisutni, Gospodin odgovara, govoreći: Ti ih više poznaješ; poznavali ste ih kao lopove, pijanice, ubojice, varalice i prevarante. U lopove su svrstani i oni koji su prisvojili tuđi identitet i spojili ga sa svojim. Predložio mi je da odem u ovu sobu i pomolim se za nekoga. Svaka soba je napravljena od stakla, a na ulazu u svaku stoji mladić odjeven u bijelo i djeluje kao stražar. Stanko spominje da mu je Gospodin otkrio nebeski Jeruzalem, gdje je vidio majku Djevicu živu i držala Bogomladenca u naručju.
Klečala je sama, grleći Božje noge i počela plakati. Poslije me blagoslovila. Stanko je napomenuo da je sve učinjeno – grob je pripremljen, ali prije ukopa još treba obaviti sprovod. Njegova starija kći, koja je tada imala samo 7 godina, je prva primijetila da se očeve oči miču. Na upit o reakcijama prisutnih na sprovodu, ispričao je da su u početku bili prestrašeni, a onda su počeli bježati kada se pokojnik počeo dizati.
Svećenik koji je bio prisutan na bogoslužju tada ga upita: “Jesi li se predomislio?” Stanko je odgovorio da se svećenik ne brine, jer nije doživio slučaj da se netko vratio u život, iako je bilo više takvih slučajeva. Stanko je dvaput posjetio dom uvaženog patrijarha i nekoliko puta posjetio Irinejevu rezidenciju. Naveo je da je razgovarao s 12 do 13 osoba koje su se vratile s pokojnika. Laszlo Puskas, koji se jako zanimao za mozak, obavijestio ga je da je on božanskog podrijetla budući da mozak može preživjeti samo dvije do četiri minute bez oštećenja.
