Mnoge ženske osobe, čim pređu 30 godina života, jednostavno počnu problemi sa štitnom žlijezdom. To se odmah reflektira na samu kilažu, kao i raspoloženje jedne žene. Tu su još i nuspojave, a koje mogu itekako da utiču na zdravlje jedne žene….
Poznato je da prehrana igra presudnu ulogu u radu štitnjače; međutim, određena hrana koja može dovesti do problema često nije jasna. Utječe li zeleno povrće doista negativno na rad štitnjače, nutricionistica Stojanka Stanojević govori o tome koje namirnice treba jesti s oprezom. Strumogena hrana uključuje povrće poput kupusa i kelja, zajedno s drugim namirnicama poput kikirikija, soje, prosa i lanenog sjemena.
Kupus, član obitelji križnica, sadrži vrijedne spojeve sumpora. Preporukama za potpuno izbacivanje ovog povrća iz prehrane preporučljivo je pristupiti s oprezom. U pravilu predstavljaju problem samo osobama s usporenim radom štitnjače, osobito kada se konzumiraju u velikim količinama na dnevnoj bazi i to isključivo u sirovom obliku, napominje Stanojević. Nutricionistica je istaknula prednosti raznog povrća za štitnjaču.
- Mrkva, poznata po svom beta karotenu (provitaminu vitamina A), krastavci, koji su bogati vlaknima i vitaminima B skupine, i patlidžani, čija je kora bogata antioksidansima i kalijem, svi su korisni izbori. Osim toga, preporuča se celer, osobito njegovo korijenje i stabljike; lišće osigurava vitamin A, dok stabljike obiluju vitaminima B skupine i vitaminom C, što ih čini odličnom dopunom juhama i drugim jelima. Nutricionistica Stanojević dala je savjete kako izborom prehrane promicati zdravlje štitnjače. Za pojedince koji pate od autoimunih stanja poput Hashimotovog tireoiditisa, često povezanog s intolerancijom na gluten i celijakijom, usvajanje dijete bez glutena moglo bi biti korisno.
Savjetuje se unos žitarica poput kvinoje, amaranta i heljde koje su bogate visokokvalitetnim aminokiselinama. Iako se prehrana ne mora sastojati samo od ovih žitarica, njihovo uključivanje može biti korisno, smatra Stanojević. Ove vam informacije mogu pomoći da naučite kako promijeniti svoju prehranu za poboljšanu funkciju štitnjače i bolje opće zdravlje. Uz prethodno navedene namirnice, važno je prepoznati da uravnotežena prehrana, koja osigurava dovoljnu količinu vitamina i minerala, može uvelike pridonijeti zdravlju štitnjače.
Ključne hranjive tvari poput joda, selena, cinka i vitamina D ključne su za pravilan rad ove žlijezde. Jod igra ključnu ulogu u sintezi hormona štitnjače, a njegov nedostatak može rezultirati problemima poput guše i hipotireoze. Ključni izvori joda su morska riba, morske alge i jodirana sol. Unatoč tome, konzumiranje previše joda također može biti štetno, zbog čega je vitalno održavati odgovarajuću ravnotežu.
Selen igra ključnu ulogu u pretvaranju hormona štitnjače u njihove aktivne oblike i posjeduje antioksidativna svojstva koja štite žlijezdu od oksidativnog stresa. Hrana bogata selenom uključuje orašaste plodove, osobito brazilske orahe, kao i plodove mora, jaja i sjemenke. Cink igra ključnu ulogu u održavanju zdravlja štitnjače tako što pomaže u sintezi hormona. Ovaj važan mineral može se pronaći u izvorima kao što su crveno meso, školjke, sjemenke bundeve i mahunarke. Vitamin D, poznat po svojoj važnosti u radu imunološkog sustava, mogao bi biti koristan za pojedince koji pate od autoimunih stanja kao što je Hashimotov tireoiditis.
Prirodni izvori ovog vitamina su masna riba, riblje ulje i izlaganje suncu. Bitno je znati da bi osobe koje imaju problema sa štitnjačom trebale često ograničiti konzumaciju soje, budući da sadrži izoflavone koji mogu ometati apsorpciju hormona štitnjače. Također, treba voditi računa o prerađenoj hrani koja često sadrži aditive i sastojke koji mogu dovesti do upale i opteretiti rad žlijezde.
Uz pravilnu prehranu, održavanje hidratacije i redovita tjelesna aktivnost ključni su za održavanje optimalnog zdravlja. Bavljenje umjerenom tjelovježbom poboljšava cirkulaciju i pomaže u distribuciji hormona po tijelu. Kako bi postigli najbolje rezultate, osobe s problemima štitnjače trebale bi se redovito savjetovati s liječnikom i podvrgnuti se potrebnim laboratorijskim testovima za praćenje razine hormona, a također prilagoditi svoju prehranu i liječenje na temelju stručnih preporuka.
