Braća blizanci, izuzetni glumci, Predrag Pepi i Dragan Laković, napustili su nas pre više od 30 godina. Obojica su ostavili neizbrisiv trag u domaćoj kinematografiji i pozorištu svojim talentom i izuzetnim radom. Njihova dela i uloge su i dalje deo kulturnog nasleđa koje se pamti i voli.
- Predrag Pepi Laković plijenio je publiku svojim nastupima na malim ekranima, utjelovivši nesretnog redatelja u filmu “Majstori, majstori” i razveselivši kao komični čika Kosta iz Pariza u “Boljem životu”. Osim toga, utjelovio je starijeg brata blizanca još jednog omiljenog glumca i heroja iz djetinjstva, Dragana Lakovića, koji je vodio popularnu emisiju “Djeco, pjevajte s nama” i posudio svoj glas svim dragim dječjim pjesmama koje su oblikovale naše odrastanje.
Godine 1997. Predrag je u 68. godini života otišao s ovoga svijeta na Mrtvi Tisi kod Čuruga. Posjedovao je vikendicu na Bisernom izlulu, koja mu je služila kao utočište i mjesto u koje se često povlačio. Nažalost, zbog niza nemilih događaja nije uspio ostvariti svoju ulogu u filmu Emira Kusturice “Crna mačka – bijeli mačor”. Kao rezultat toga, na njegovo mjesto u završnim scenama filma doveden je Predrag Miki Manojlović.
Dragan Laković, renomirani glumac i pjevač, iza sebe je ostavio trajnu ostavštinu dragih dječjih pjesama koje odzvanjaju novim generacijama. Tragično, preminuo je u 62. godini života u svom domu na dan kada je trebao nastupiti u predstavi “Čovjek iz La Manche” kao glavna uloga Don Quijotea. Infarkt koji je odnio njegov život dogodio se u njegovom stanu u Ulici Đure Daničića 11, u srcu Beograda, baš u trenutku kada se spremao da krene u pozorište.
Shrvani njegovom iznenadnom smrću, Lakovićeve kolege u kazalištu, među kojima i Slobodan Boda Ninković, nakon mjesec dana priprema pokušali su zamijeniti njegovu poziciju. No, činilo se da je uloga Don Quijotea namijenjena samo Lakoviću. Ninković prepričava svoju čežnju upravo za tom ulogom, budući da je Laković prethodno tumačio Don Quijotea u mjuziklu u Kazalištu na Terazijama početkom devedesetih.
Nažalost, Laković je preminuo prije treće izvedbe. Ninković je pozvan da uskoči, no na prvoj probi, kad je započeo uvodnu pjesmu, zbor i balet su zastali, kao da priznaju da je Lakovićeva prisutnost nezamjenjiva. Nakon nedavnog i tužnog gubitka Dragana, ponovno smo pokušali. Boda Ninković mu je izrazio zahvalnost i zaključio naše druženje, noseći težinu tuge u našim srcima.
Puno godina kasnije na internetu se pojavila gnusna izmišljotina da je Laković svoju smrt dočekao kao siromah u vlaku na Željezničkom kolodvoru. Njegova kći Ljiljana Laković bila je primorana opovrgnuti ovu neistinu. “Dana 31. svibnja 1990. preminuo je mirno u udobnosti vlastitog doma, cijenjen kao odani suprug, otac, prijatelj i kolega. Zbunjujuće je da nakon 24 godine netko okleveće preminulu osobu, a time i uvrijedi njegovu obitelj, prijatelje, kolege i kazalište kojem se posvetio do posljednjeg dana, odbijam se spustiti na razinu neutemeljenih urbanih legendi”, izjavila je.
Neizbrisivo naslijeđe braće Laković kao cijenjenih ličnosti srpskog kazališta i njihov duboki utjecaj na filmsku, glazbenu i kulturnu cjelinu, zauvijek će ostati urezani u našem kolektivnom sjećanju. U znak sećanja na izuzetna dostignuća Dragana Lakovića, Pošta Srbije pustila je u opticaj prigodnu poštansku marku s njegovim likom u okviru cenjene serije „Velikani srpskog glumišta“.
