Davor Dujmović delovao je kao da je rođen da bude izvanredan glumac. Nije mu trebala nikakva škola, jer je njegov talenat bio očigledan. Ljudi su se šalili da bi trebao da ide na Akademiju dramskih umetnosti, ali samo kao profesor. Svakoj ulozi je davao dušu, poređivali su ga sa Dastinom Hofmanom i predviđali mu svetsku karijeru. Ipak, sudbina je krenula lošim putem za njega.
Sa samo osamnaest godina kultni glumac pokazao je svoj prirodni dar za izvođenje glumeći glavnu ulogu u kultnom klasiku Emira Kusturice “Dom za vješanje”. Njegov portret slavnog lika Perhana donio mu je priznanje kao jednog od pet najboljih europskih glumaca. No, kako su se bližile rane devedesete, našao se u zamci heroina…
- – Posljedice heroina ne bih poželio ni najgorem neprijatelju. U početku se radilo o “mali sam pa sam znatiželjan”, ali u ovom scenariju ta znatiželja dolazi po cijenu ovisnosti – naveo je. Naime, Davorova obitelj se suočavala s velikim siromaštvom, a on je tijekom drugog razreda niže glazbene škole često posjećivao oca koji je nakon nastave bio zaposlen na tržnici “Markale”.
„Nismo bili imućni, a meni je nedostajao instrument, ali moja majka je poznavala domara u mojoj školi koji me puštao u učionicu noću da vježbam“, prisjetio se Davor, dijeleći svoj san iz djetinjstva da svira klavir.
Sudbina se umiješala kada mu je puteve ukrstio proslavljeni redatelj Emir Kusturica. Jednog dana slučajno je svratio na sok u obližnji kafić u kojem je Kusturica u društvu svog asistenta poznat po stvaranju filmskih hitova. Kad ga je ugledao, prišao mu je asistent Ćiro Mandić i raspitao se može li se prijaviti na audiciju za film “Otac na službenom putu”. Pristao je, a tijekom probnog snimanja pokazalo se da je mladić idealan za tu ulogu.
– Nakon filma “Otac na službenom putu” Perhan je sudbinski stigao preuzeti glavnu ulogu. U intervjuu je primijetio da Perhan utjelovljuje kult nečeg ciganskog i da će tako biti još dvjesto godina.Upoznavši ga tijekom rada na filmu “Otac na službenom putu”, otkrio je strast prema glumi, zbog koje je odlučio upisati filmsku akademiju. Međutim, nije bio uspješan u svom prvom pokušaju i kasnije je odlučio ne pokušati ponovno.
- Često duhovito spomenem da bih Akademiju pohađao samo kad bih mogao predavati. Vjerovao sam da nema potrebe za tim, jer sam se smatrao glumom dok nisam došao do točke iscrpljenosti, kako za sebe, tako i za publiku i kameru. Istina, nikad nisam imao namjeru postati glumac, kako je glumac jednom prilikom priznao.
Davor je bio smješten u Sarajevu kada je izbio rat, a odatle je otputovao u Beograd. Tijekom tog vremena režirao je još nekoliko filmova, od kojih je najpoznatiji “Underground”. Također je poznat po svojim nastupima u “Top listi nadrealista.
Nakon završetka rata preselio se u Sloveniju sa svojom djevojkom nakon što se isprva preselio u Banju Luku. Tijekom tog razdoblja suočio se sa značajnim izazovima s teškom depresijom i alkoholizmom.Shvatio je kako da izrazi: “Očekujem da će se zemlja smiriti.U dobi od 30 godina, 31. svibnja 1999., oduzeo si je život vješanjem u Novom Mestu, nakon dugotrajne borbe s depresijom.
