U pravoslavnoj tradiciji, Sveti Ilija se smatra jednim od najznačajnijih proroka, čovjekom velike sile i pravde. Njegovo ime, život i dela ostavili su dubok trag kako u duhovnosti, tako i u narodnom predanju. Rođen je u Tesvitu, u Izraelu, još u 9. vijeku prije Hrista, i zbog toga nosi nadimak Ilija Tesvićanin.
Još pri rođenju, prema predanju, njegov otac Savah imao je neobično viđenje – anđeli su okruživali dijete i hranili ga plamenom, što je simbolizovalo njegovu vatrenu narav i božansku silu.
- Ilija je od rane mladosti bio posvećen molitvi, povlačeći se u pustinju gdje je tražio tišinu i duhovnu blizinu Boga. Njegova snaga nije bila samo u riječima, već i u predskazanjima i čudima, zbog čega je često bio metom neprijatelja, posebno cara Ahava i njegove zle žene Jezavelje, koji su pokušavali da ga ućutkaju i unište.
Zanimljivo je da je ime Ilija povezano s paganskim božanstvom Perunom, slavenskim bogom groma i munje. Kad je srpski narod prešao u hrišćanstvo, osobine tog moćnog boga prenesene su na Svetog Iliju, pa je on u narodu postao poznat kao Gromovnik, neustrašiv svetitelj koji upravlja nebeskim silama i kažnjava grešnike bez milosti.
Na dan koji je posvećen njemu – Ilindan, narod se ponaša s posebnim oprezom. Uobičajeno je da se tada ne radi ni u kući ni na njivi, jer se vjeruje da bi nepoštovanje praznika izazvalo gnev svetitelja. Ova praksa se duboko ukorijenila u tradiciju, pa čak i danas mnogi poštuju ovaj dan kao dan odmora i molitve.
Vrijeme kad pada Ilindan obično je jedno od najsušnijih i najtoplijih u godini. Zbog toga se vjeruje da Sveti Ilija tada svojim kočijama od plamena prolazi nebom, praćen grmljavinom i munjama. Kad grmi, kaže se da tutnje konji Ilijini, a ako grom udari u neko mjesto, vjeruje se da je nečastivi bio prisutan tu, jer grom označava borbu svetitelja s đavolima.
Zbog toga postoji vjerovanje da se na dan kad grmi ne treba krstiti, jer bi se đavo mogao sakriti pod krst, koji grom ne pogađa. Ove simbolike ukazuju na Svetog Iliju kao čuvara nebeskog reda, koji ne trpi zlo i nepravdu, i koji djeluje bez kompromisa.
Osim toga, na ovaj praznik je običaj da se jede med, za koji se vjeruje da je tada posebno ljekovit. Nekada su ljudi čak mazali obraze djece medom, kako bi bila zdrava, vesela i vedrog duha kroz cijelu godinu. Med uzet iz košnice baš na Ilindan smatrao se božanskim lijekom i čuvao se za posebne prilike.
Sveti Ilija se ne slavi samo kao svetac koji štiti od vremenskih nepogoda, već i kao simbol snage, odlučnosti i duhovne čistote. Mnogi roditelji daju svojoj djeci ime Ilija upravo zbog značenja koje ono nosi – nepokolebljivost i hrabrost.
Zanimljivo je i vjerovanje da Sveti Ilija nije umro, već da se uznio na nebo u vatrenim kolima, te da će se vratiti na kraju vremena kako bi se suprotstavio zlu u njegovom konačnom obliku – Antihristu. Ova simbolika daje njegovoj ličnosti dodatnu snagu i važnost u eshatološkom smislu.
Takođe, mnogi vjernici Svetog Iliju smatraju bratom Ognjene Marije, a ponekad i Blage Marije, čime se dodatno naglašava njegovo mjesto u duhovnoj hijerarhiji i povezanost s moćnim silama neba i vatre.
Iako se slavi kao krsna slava u mnogim porodicama, na dan Svetog Ilije ne kuva se žito, jer se smatra da on i dalje živi, i da nije prešao u stanje svetaca koji čekaju vaskrsenje, već je u nebeskoj službi sve do posljednjih dana.
Njegova pojava u narodnoj svijesti ostala je snažno prisutna. Sveti Ilija Gromovnik je svetac kojem se pristupa sa strahopoštovanjem, ali i sa molitvom za zaštitu, mudrost i snagu. On je oličenje nebeske sile, ali i duhovne postojanosti, prorok koji i danas ima posebno mjesto u srcima vjernika.
