Moj život je postao pravi pakao otkako sam ostala sama s djecom, dok je moj muž otišao raditi u Rusiju. Svih šest mjeseci u godini, kad nije kod kuće, sve obaveze padaju na moja leđa.
Imam četvoro djece, među kojima su dupli blizanci. Samo oni koji su prošli kroz odgoj blizanaca mogu razumjeti koliko je to iscrpljujuće i zahtjevno. Celi dan je ispunjen brigom za djecu, a ja nemam ni trenutka odmora. I sve to radim sama, bez pomoći.
Ali, osim što se borim sa svakodnevnim izazovima, moram se nositi i sa svekrvom koja mi otežava život. Od početka našeg braka nisam imala dobar odnos s njom, ali sada je situacija otišla predaleko. Optužuje me da imam ljubavnika, jer smatra da tražim pažnju zbog toga što moj muž nije kod kuće. Njoj očigledno smeta što je njen sin daleko i smatra da bi trebalo da tražim nekog drugog. Iako imam četiri male djece i suočavam se s ogromnim izazovima, ona me još dodatno optužuje.
- Nedavno, dok sam bila veoma bolesna, temperature su mi bile više od 39 stepeni, a osjećala sam se potpuno nemoćno. Djeca su plakala, a ja nisam im imala snage da se brinem o njima kako treba. U očaju, odlučila sam zatražiti pomoć od svoje svekrve, koja živi u kući pored nas. Mislila sam da će kao žena i majka imati saosjećanja i pomoći mi bar jednu noć, kako bih mogla da se oporavim.
Međutim, umjesto podrške, dočekale su me optužbe. Rekla mi je da joj ne pada na pamet da pomaže i da samo glumim bolest da bih se riješila djece i pozvala ljubavnika. Njene riječi su me duboko pogodile. Zamišljala sam da će barem u ovom trenutku, kad sam bila u teškoj situaciji, pokazati malo empatije, ali nisam dobila ništa osim zle optužbe.
Osjećam se iscrpljeno, usamljeno i tužno. Čovjek kojeg volim živi daleko, a vidimo se samo nekoliko puta godišnje, dok je osoba koja me ne voli, koja mi želi zlo, tu pored mene svakodnevno. Možda najgore od svega je što život prolazi, a ja se pitam koliko još moram nositi ovaj težak teret sama.
Kada se žena nađe u situaciji da je potpuno prepuštena sama sebi, bez podrške svog partnera i najbliže porodice, teret svakodnevnog života može postati neizdrživ. Majčinstvo je već izazov samo po sebi, ali kada se tome doda fizička i emocionalna iscrpljenost, osjećaj usamljenosti i potpuni nedostatak podrške, borba postaje još teža.
- Porodica bi trebala biti oslonac, ali nažalost, prečesto se događa da najbliži ljudi postanu izvor dodatnog bola. Umjesto podrške, susrećemo se s osuđivanjem, nepovjerenjem i nedostatkom empatije, što dodatno povećava osjećaj nemoći i bespomoćnosti. U mom slučaju, svekrva koja bi trebala biti osoba na koju mogu računati, postala je izvor još većeg stresa, pokazavši potpuno ravnodušnost prema mojoj situaciji. Optužbe koje dolaze u trenutku kad mi je pomoć bila najpotrebnija ne samo da su bile neopravdane, već su bile okrutne.
U ovim okolnostima, žena često dolazi do tačke kada osjeća da gubi snagu i da joj život prolazi bez nade za bolje sutra. Ljubav prema porodici i suprugu, koji je fizički daleko, postaje jedini motiv da izdrži, ali kad emocionalna podrška izostane, ostaje samo osjećaj praznine i gubitka.
Iako bi majčinska figura trebala biti oslonac i pružiti razumijevanje, u mom slučaju ona je postala izvor nesigurnosti i stresa. Živjeti u neposrednoj blizini nekog tko ne samo da ne želi pomoći, već i otežava situaciju, dodatno je frustrirajuće.
Ove situacije nas podsjećaju na važnost imati makar jednu osobu koja će biti uz nas u najtežim trenucima. Nekada pomoć ne dolazi od onih od kojih je očekujemo, već od prijatelja, poznanika ili čak potpunih stranaca koji pokazuju više razumijevanja nego najbliža rodbina. Bez obzira na sve, ova majka mora pronaći snagu da se bori za svoju djecu i vlastiti mir, jer ona je njihov jedini siguran oslonac.
