za ovu nedjelju smo vam spremili jednu jako zanimljivu priču, a koja je povezana sa umrlim osobama. Evo, šta kaže i sveštenik na ovu temu….
U slučaju smrti osobe, često se postavlja pitanje što učiniti s njihovom imovinom i osobnim stvarima. Rasprostranjeno je mišljenje da preminuli ne mogu ponijeti svoje bogatstvo u zagrobni život, zbog čega je korisnije raspodijeliti te stvari onima kojima su najpotrebnije. Ova gesta nije samo praktična, već pruža i emocionalnu utjehu primateljima. Osim toga, mnogi vjeruju da takve geste donose mir preminuloj osobi, čineći da se njezina duša osjeća smirenije, znajući da su njezine stvari otišle u ruke onih koji ih zaista trebaju.
Pri tome, izuzetno je važno uzeti u obzir i zdravstvene čimbenike kada se radi o stvarima pokojnika. Prilikom rukovanja s osobnim predmetima, potrebno je biti izuzetno oprezan jer oni mogu biti kontaminirani štetnim bakterijama ili virusima. Ovi predmeti, uz to, mogu sadržavati energiju i karmu svojih prethodnih vlasnika, a prema određenim uvjerenjima, mogu izazvati nelagodu i strah od negativne energije koja bi mogla utjecati na njihove nove vlasnike. To vjerovanje proizlazi iz ideje da svaki predmet nosi sa sobom duh i energiju osobe koja ga je koristila, a to može ostaviti traga na onima koji ga posjeduju.
Postavlja se pitanje je li nužno ili čak korisno riješiti se stvari pokojnika nakon njihova odlaska. Mnogi ostaju s velikim emocionalnim teretom zbog prisutnosti tih predmeta, koji im mogu evocirati sjećanja na voljenu osobu. Predmeti koji nalikuju pokojniku, poput odjeće, osobnih pisama ili suvenira, mogu izazvati snažnu emotivnu povezanost, što može otežati donošenje odluke o njihovom zadržavanju ili doniranju. Iako može biti teško odvojiti se od tih dragocjenih predmeta, preporučuje se procijeniti praktičnost njihova zadržavanja. Ponekad se zadržavanje ovih stvari može pretvoriti u emotivno opterećenje, otežavajući proces tugovanja i potpunog prihvaćanja gubitka.
Korisno rješenje može biti doniranje tih stvari dobrotvornim organizacijama ili onima kojima su najpotrebnije. Doniranjem predmeta može se ne samo ukloniti negativnu energiju koju neki vjeruju da ti predmeti nose, nego se i može učiniti nešto plemenito i korisno za društvo. Osim toga, to može pomoći preživjelima da prebrode bol i tugu, jer čineći dobro djelo, oni sebi omogućuju izlazak iz emocionalne blokade. Donacije također predstavljaju način kako činiti nešto korisno s imovinom voljene osobe, iako je ona već preminula, čime se odvaja teret od materijalnog svijeta i prelazi u altruistički čin.
Psiholozi često ističu da proces tugovanja za voljenima nije samo emocionalni, već i duhovni izazov. Smrt voljene osobe može izazvati duboke rane u duši, a kao rezultat toga može doći do problema u mentalnom zdravlju, uključujući depresiju, anksioznost ili čak prekid veze sa stvarnošću. Kroz ovaj proces, dodjela imovine pokojnika može biti važan korak u procesu prihvaćanja gubitka. To može biti korak ka isceljenju, jer pomoći preživjelima da izađu iz stresa koji proizlazi iz neriješenih odnosa s imovinom pokojnika.
- Različite religije nude različite perspektive na ovo pitanje. Na primjer, u pravoslavnoj vjeri svećenici savjetuju korištenje svete vode za posvećivanje predmeta pokojnika kako bi se uklonila svaka negativna energija koja može biti prisutna. U islamu je, s druge strane, običaj donirati imovinu pokojnika u dobrotvorne svrhe. Time se pruža blagoslov njegovoj duši i pomaže onima kojima je pomoć potrebna.
Bez obzira na religijska ili kulturna uvjerenja, ono što je ključno jest da preživjeli nađu svoj osobni način iscjeljenja. Bilo kroz donaciju, obavljanje dobrih djela, predaju značajnog predmeta, ili čak smanjenje broja predmeta koji ih podsjećaju na preminulu osobu, sve su to mogući načini da se oslobađaju emocionalnih tereta i da napreduju u svom procesu tugovanja. Smrt nas suočava s mnogim pitanjima o životu, o tome što ostavljamo iza sebe, ali također i o tome kako možemo pomoći onima koji nas ostanu. U konačnici, svaki pojedinac mora odabrati onaj put iscjeljenja koji mu donosi unutarnji mir.
BONUS TEKST
Osmijeh je univerzalni simbol sreće koji nadilazi sve jezične i kulturne barijere. Taj jednostavan i prirodan izraz lica ima izuzetnu moć u prenošenju emocija. Osmijeh nije samo fizički izraz, već je ključan za emocionalno blagostanje. On je moćan alat koji može ublažiti stres, poboljšati raspoloženje, pa čak i pozitivno utjecati na naše zdravlje.
Kada se smijemo, naše tijelo proizvodi endorfine, poznate kao hormoni sreće. Ovi hormoni potiču osjećaje zadovoljstva i mira, smanjujući prisutnost kortizola, hormona stresa, čime potiču opuštanje. Na taj način osmijeh može imati iznimno pozitivan učinak na naše emocionalno stanje i zdravlje. Iako mnogi smatraju osmijeh jednostavnim izrazom sreće, znanstvena istraživanja sugeriraju da on može imati moć da “prevari” mozak i pokrene osjećaje sreće, čak i kada osoba ne osjeća radost u trenutku smijanja. Ovaj fenomen poznat je kao “teorija facijalnih povratnih informacija”, koja kaže da naši fizički izrazi mogu utjecati na naše emocionalno stanje.
Osmijeh također ima moć oblikovati naše društvene interakcije. Ljudi koji se smiješe često su percipirani kao pristupačniji, ljubazniji i privlačniji. Ovaj jednostavan čin također poboljšava međuljudske odnose, pomažući u izgradnji povjerenja i stvaranju osjećaja zajedništva. Osmijeh je, zapravo, zarazan – kada sretnemo osobu koja se smije, obično se nehotice osmijehnemo i mi, šireći tako pozitivnu energiju u našoj okolini.
Iako osmijeh može biti suzdržan ili blag, pravi osmijeh, poznat kao “Duchenneov osmijeh”, obuhvaća cijelo lice, uključujući oči. Ovaj osmijeh smatran je najiskrenijim i najautentičnijim oblikom smijeha, jer je istinski odraz unutarnje radosti.
Kao što smo vidjeli, osmijeh nije samo fizički izraz sreće, već ima potencijal transformirati naše emocionalno stanje i socijalne veze. Bez obzira na to je li osmijeh izazvan nekom šaljivom situacijom ili jednostavno željom za radošću, uvijek je korisno donijeti odluku da nosimo osmijeh. On ne samo da podiže naše vlastito raspoloženje, već doprinosi stvaranju pozitivne atmosfere u društvu, što može imati dugoročne koristi na naše mentalno i emocionalno zdravlje.
