Sveti Ilija, u narodu poznat i kao Ilija Gromovnik, jedan je od najdublje ukorijenjenih svetitelja u svijesti pravoslavnih vjernika, naročito na prostorima Balkana.
Njegov dan, koji se obilježava 20. jula po starom, odnosno 2. avgusta po novom kalendaru, praznuje se s osobitim poštovanjem i oprezom. Vjeruje se da tada nebo progovara, a Ilija se na nebeskim kolima spušta da kažnjava nepravdu i grijeh.
- U biblijskom predanju, Ilija je prorok iz Starog zavjeta, koji je živio u 9. vijeku prije nove ere, za vrijeme vladavine izraelskog cara Ahava. Njegovo ime na hebrejskom jeziku znači “Bog je moj Gospod”. Poznat je po tome što se usprotivio idolopoklonstvu i vjeri u vaalske bogove, u vrijeme kada su mnogi Izraelci napustili vjeru u jednog Boga. Njegova odlučnost, revnost i čuda koja su mu se pripisivala učinili su ga jednim od najvažnijih proroka.
Narodno predanje i religijska predaja opisuju Iliju kao čovjeka čvrste vjere, ali i onog koji je imao dar za čuda. Zabilježeno je da je, u trenutku Božje srdžbe, zatvorio nebo i spriječio padanje kiše tri godine, da je vaskrsao umrlog dječaka i da je prizivao oganj s neba. Najznačajniji trenutak u njegovom životu, prema predanju, bio je kada je, ne doživjevši smrt, uznesen živ na nebo u ognjenim kolima koja su vukli ognjeni konji. Upravo zbog tog čudesnog uznesenja, vjeruje se da će se Ilija ponovo pojaviti pred kraj svijeta kao svjedok Božje istine.
U narodnoj tradiciji, Sveti Ilija je dobio epitet Gromovnik, jer se vjeruje da upravlja vremenskim nepogodama – gromovima, munjama, vjetrom i kišom. Smatra se da udara gromom na demone i zle sile, a zbog toga se na njegov dan izbjegava rad. Ljudi se uzdržavaju od teških fizičkih poslova, ne obrađuju zemlju, ne koriste metalne alate, ne peru, pa čak ni ne putuju, jer bi to moglo izazvati njegov gnjev. Taj dan se često obilježava liturgijama, slavama i narodnim okupljanjima, a u nekim krajevima se prinosi žrtva u vidu jagnjeta.
- Za razliku od mnogih svetitelja koji u narodu simbolizuju blagost, mir i tišinu, Ilija predstavlja božansku silu, vatru i pravedni gnjev. Njegova pojava u ikonografiji često uključuje sliku kako se vozi kroz oblake na ognjenim kolima, sa strogim izrazom lica i podignutom rukom. U njegovoj ličnosti, narod je prepoznao osobine staroslovenskog boga Peruna, gospodara groma, što ukazuje na duboku povezanost pravoslavnog i predhrišćanskog duhovnog nasljeđa.
Posebno mjesto u narodnim predanjima ima legenda o rijeci Neretvi, koja je vezana za noć između 1. i 2. avgusta. Prema vjerovanju, te noći Neretva ispušta neobičan zvuk, koji podsjeća na rikanje. Kaže se da tada doziva svoje žrtve – iz virova i brzaka izranjaju nevidljiva bića, birajući one koji su zaboravili poštovanje prema rijeci. Zato su stariji uvijek upozoravali da se tog dana, naročito u vrijeme podnevne molitve, ne treba kupati u Neretvi. Legenda kaže da riku mogu čuti samo oni koji su rijeku istinski voljeli i poštovali.
Sveti Ilija je specifičan i po tome što ga, iako je starozavetni prorok, poštuju različite religije. Osim u pravoslavlju, štovan je i među katolicima, Jevrejima i muslimanima. U Bosni i Hercegovini, gdje se tradicije prepliću, taj dan se naziva i Aliđun, a postoji poznata izreka: “Do podne Ilija, a popodne Alija.” To pokazuje ne samo religijsko poštovanje, već i međukulturalno razumijevanje i suživot.
Za kraj, narodno vjerovanje vezano za vremenske prilike na Ilindan kaže da ako pada kiša, godina će biti plodna, a ako je sunčano – biće sušno. Takođe, vjeruje se da ono što Sveti Ilija zagrmi, ne može ostati nečujno – jer su njegove poruke glasne, pravedne i božanske.
