– Današnjaa djeca nikad aneće znati i osjetiti kakvo je djetinjstvo bilo od 1950 do 1980 godine. Totalno drugačija vremena bez interneta i mobilnih uređaja, mnogi će reći puno zdravije i ljepše vrijeme nego što je to danas slučaj. Vjerujemo da je današnji tekst pravi tekst za sve one koji su tada rođeni.
Unatoč navikama naših majki da konzumiraju aspirin, jedu konzerviranu hranu, puše i rade do kraja trudnoće bez testiranja na dijabetes, rođene smo zdrave i bez ikakvih komplikacija. U djetinjstvu smo se vozili u automobilima bez sigurnosnih pojaseva i zračnih jastuka i nikad nismo morali nositi kacige dok smo vozili bicikl ili role.
Umjesto da pijemo vodu iz kupovnih boca, odlučili smo utažiti žeđ vodom izravno iz crijeva dok se brinemo za svoj vrt. Kada je riječ o uživanju u osvježavajućem piću poput koka-kole, kole ili nara, podijelili bismo bocu među prijateljima bez ikakvih strašnih posljedica.
- U djetinjstvu smo uživali u mliječnim sladoledima, bijelom kruhu s pravim maslacem i zašećerenim sokovima, ali nas je aktivna igra na otvorenom spriječila da se udebljamo; od jutra do paljenja ulične rasvjete uronili smo u igre poput skrivača, graničara, lopova i policajaca, 1-2-3 kraljice, kauboja i indijanaca, fantoma i bezbroj drugih maštovitih avantura koje samo dijete može dočarati gore.
U našem djetinjstvu bilo je dana kada nas nitko nije mogao pronaći, što je rezultiralo povremenim roditeljskim šamarom kao oblikom discipline, ali bez ikakvog oblika obiteljskog zlostavljanja.
Nikad se nije pojavio nikakav problem.
U našim mladenačkim nastojanjima posvetili smo nebrojene sate izradi improviziranih trkaćih dasaka od odbačenih materijala pronađenih u podrumu ili šupi. Dok smo bezobzirno jurili ulicama, često smo smetnuli s uma da kočnice nisu uključene u naše kreacije. Bilo je potrebno nekoliko padova, što je rezultiralo slomljenim prstima i raznobojnim modricama, da bismo pronašli rješenje. Naše djetinjstvo bilo je lišeno imaginarnih suputnika; umjesto toga, postupno smo stekli iskrena prijateljstva. Zanimljivo, koncentracija nam nikada nije predstavljala problem tijekom naših akademskih bavljenja.
Nismo dobili lijekove za liječenje hiperaktivnosti. Našoj školi nedostajalo je i psihologa i predanog učitelja, ali uspjeli smo uspješno završiti školovanje. U blizini školskih prostorija nije bilo trgovine drogom. Luksuz moderne zabave kao što su PlayStation, Nintendo, Xbox i druge videoigre nije postojao u našim životima. Naše televizijske mogućnosti bile su ograničene na samo dva kanala, s tim da je drugi kanal postao dostupan tek poslijepodne. Videorekorderi, surround zvučni sustavi, mobilni telefoni, računala, internet i chat sobe bili su odsutni iz našeg svakodnevnog postojanja.
Naš društveni krug činili su prijatelji s kojima smo često provodili vrijeme.
- Bez ikakvih zakonskih posljedica, često bismo padali s drveća, očekujući neizbježne posjekotine od razbijenog stakla ili povremeni slomljeni zub, nogu ili ruku. Naši roditelji nikada nisu pokrenuli parnicu za te nesreće. Neustrašivo smo se bavili aktivnostima kao što su igranje lukom i strijelom, izgradnja snježnih utvrda i paljenje petardi za proslavu Nove godine. Progutali smo bezbroj stripova, iz svih tih nastojanja izašli neozlijeđeni, potpuno neozlijeđeni.
Nekada smo ili vozili bicikl ili šetali, trčali do prijatelja, pritiskali zvono na vratima ili ležerno ulazili u njihov dom kako bismo provodili vrijeme i uživali u društvu! Ako smo se našli u problemima s vlastima, roditelji nas nisu spašavali. Zapravo, često su bili stroži od samog pravnog sustava!
U povijesti svijeta, posljednjih pet desetljeća bilo je bez premca u pogledu produktivnosti. Naše sadašnje generacije iznjedrile su dosad najiznimnije inovatore i istraživače. Dobili smo dragocjeni dar slobode, koji nam je omogućio da učimo iz svojih pogrešaka, postignemo uspjeh i prihvatimo odgovornost. I ne samo da smo se prilagodili ovoj stvarnosti, već smo i napredovali u njoj!
Jeste li i vi dio te iste generacije?
Dobro napravljeno! Vrijedno je razmisliti o tome da ovo podijelite s kolegama pojedincima koji su imali privilegiju doživjeti pravo djetinjstvo, prije upada pravnih stručnjaka, upravnih tijela i državnih vlasti koji su počeli nametati propise o tome kako treba živjeti. Moglo bi biti korisno podijeliti ovu poruku i sa svojom djecom, dopuštajući im da svjedoče odgoju svojih roditelja.
Pozdrav sadašnjoj generaciji i neka još dugo napreduju!
Kad zagrlimo jedno drugo, otključavamo sposobnost uzdizanja, jer u svakome od nas leži potencijal anđela s jednim krilom.
BONUS VIJEST:
Prošlog proljeća dobio sam paketić sjemena turskog karanfila. U početku je moja reakcija bila da odbacim ideju o sadnji karanfila. No, svjesno sam odlučila da ću ovo proljeće posvetiti konačnom zbrinjavanju svih zanemarenih stvari s popisa vrtlarstva. Stoga sam turskom karanfilu dao prednost i dao mu priliku da procvjeta.
U zabačenom kutku vrta otkrila sam skroviti kutak u koji sam odlučila posaditi karanfile i odmah sam ih zanemarila. Bez ikakvog nadzora ili povremenih pogleda, ovo je cvijeće cvjetalo nevjerojatnom brzinom, kao da ga pokreće brzina svjetlosti. Kako dolazi vrhunac ljeta, ovo cvijeće ne može cvjetati. Znatiželja me navela da se raspitam o vremenu njihove cvatnje kod moje majke, koja mi je odgovorila jednostavnim odgovorom: “Sljedeće godine!”
U početku sam vjerovao da me zadirkuje, ali moj je skepticizam izblijedio nakon što sam otkrio da je stopa rasta ovog cvijeta znatno sporija kada se uzgaja iz sjemena.
Kako biste osigurali cvjetanje turskog karanfila ovog ljeta, preporuča se kupiti već naprednu sadnicu na bilo kojoj lokalnoj tržnici.
- Na sreću, sreća mi se osmjehnula, pa su mi krajem prošlog ljeta oči ugledale prekrasne cvjetove turskog karanfila koji su mi u trenu osvojili srce. Mnoštvo živopisnih latica izronilo je iz radosne zemlje, prožimajući vrt divnom aromom. Podlegavši iskušenju, ubrao sam pregršt ovog očaravajućeg cvijeća i posložio ga u vazu. Tada sam otkrio neusporedivu dugovječnost ovog cvjetnog čuda. Zapanjujuće, ostao je u svojoj vazi izvanredna dva tjedna prije nego što je konačno podlegao protoku vremena.