Ovaj tekst je namenjen isključivo osobama rođenim u decenijama 1950-ih, 60-ih, 70-ih i 80-ih. U našim ranim danima, uspeli smo doći na ovaj svet bez ikakvih komplikacija, iako su naše majke uzimale aspirin za glavobolje, oslanjale se na konzerviranu hranu, pušile i radile do kraja trudnoće bez pregleda na dijabetes.
- Tijekom naše mladosti krenuli bismo u vožnje automobilom bez sigurnosnih pojaseva ili zračnih jastuka i sudjelovali u aktivnostima poput vožnje bicikla ili rolanja bez potrebe za zaštitnom opremom za glavu. Žeđ nam je utažila osvježavajuća voda iz vrtnog crijeva, umjesto da smo se oslanjali na kupovne boce. A kad smo u društvu prijatelja, ležerno bismo nosili bocu kokakole, kole ili gaziranog soka, bez značajnijih posljedica.
Tijekom naše mladosti uživali smo u uživanju u smrznutim poslasticama na bazi mlijeka, uživajući u kriškama bijelog kruha obilno namazanim autentičnim maslacem i gaseći žeđ zaslađenim voćnim sokovima. Nevjerojatno, unatoč ovim kulinarskim uživanjima, uspjeli smo zadržati vitke figure, uglavnom zahvaljujući našoj nepokolebljivoj predanosti aktivnostima na otvorenom. Od svitanja do sumraka svim smo srcem uronili u niz uzbudljivih igara poput skrivača, graničara, lopova i policajaca, 1-2-3 kraljice, kauboja i Indijanaca, fantoma i mnoštva drugih maštovitih eskapade kakve može dočarati samo beskrajna dječja mašta. Naše bi se avanture približile kraju tek kad bi se upalila rijetka ulična svjetla, signalizirajući naš povratak u udobnost doma.
Tijekom našeg djetinjstva bila je redovita pojava da cijeli dan ostanemo neprimijećeni, što je povremeno rezultiralo blagim ukorom roditelja. Bitno je naglasiti da ovo ni na koji način nije ukazivalo na bilo kakvo maltretiranje unutar naše obitelji. Sve je bilo skladno. U našim smo mladenačkim bježanjima posvetili beskrajne sate konstruiranju improviziranih trkaćih ploča koristeći odbačene predmete pronađene u podrumu ili šupi. Vijugajući ulicama našeg susjedstva, blaženo smo zanemarili odsutnost kočnica.
- Doživjevši niz padova, slomljenih prstiju i jakih modrica, stekli smo znanje da pobijedimo ovaj izazov. Naše godine formiranja bile su lišene prisutnosti lažnih suputnika; umjesto toga, prirodno smo stvarali prijateljstva koja su izdržala iskušenja vremena. Štoviše, održavanje fokusa nikada nije predstavljalo prepreku našim školskim nastojanjima. Nikada nam nisu prepisani lijekovi za hiperaktivnost. Našoj obrazovnoj instituciji nedostajalo je prisustvo psihologa i predanog edukatora, ali ipak smo trijumfalno prolazili kroz akademski put.
U blizini škole nije bilo narkodilera. Naši izvori zabave nisu uključivali PlayStation, Nintendo, Xbox ili bilo koju drugu igraću konzolu. Naša zabava bila je ograničena na samo dva televizijska kanala, s tim da je drugi program emitirao isključivo popodne. Videorekorderi, sustavi surround zvuka, mobilni telefoni, računala, internet i chat sobe bili su odsutni iz našeg svakodnevnog postojanja. Naš društveni krug prvenstveno se sastojao od bliskih suputnika s kojima smo često dijelili vrijeme.
U djetinjstvu smo se susreli s neizbježnim prevrtanjima s drveća i povremenim posjekotinama od razbijenog stakla, pa čak i pretrpjeli pokoji slomljeni zub, nogu ili ruku. Međutim, naši roditelji nikada nisu pribjegli pravnom postupku kao odgovoru. Naše eskapade uključivale su sudjelovanje u aktivnostima kao što su igranje lukovima i strijelama, izgradnja snježnih utvrda i paljenje petardi u znak sjećanja na dolazak Nove godine. Također smo uživali u obilju stripova, ali smo ipak zapanjujuće neozlijeđeni izašli iz svih tih avantura bez suočavanja s bilo kakvim posljedicama.
U Jugoslaviji su nam primarni načini prijevoza bili bicikli ili vlastite noge. Nestrpljivo smo pedalirali ili šetali do prijateljeve kuće, bilo da smo zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovo prebivalište kako bismo zajedno provodili vrijeme. Ako smo se našli u nevolji s vlastima, roditelji nam nisu priskočili u pomoć; zapravo, često su pokazivali strožu disciplinu od samog zakona! U analima povijesti, prethodnih se pedeset godina pokazalo iznimno izdašnim razdobljem.
Sadašnje doba iznjedrilo je izvanrednu skupinu pionira i učenjaka koji su nadmašili sve one koji su došli prije njih. Dobili smo neprocjenjivu privilegiju slobode, dajući nam priliku da rastemo iz svojih pogrešaka, postižemo pobjede i nosimo težinu odgovornosti. Tijekom ovog putovanja stekli smo mudrost da prihvatimo i napredujemo u našem postojanju. Ubrajate li se u ovu generaciju? Čestitamo na vašim postignućima!
Osjećajte se slobodnima proširiti ovu poruku drugim sretnim pojedincima koji su imali privilegiju iskusiti autentično djetinjstvo, nedirnuto miješanjem pravnih stručnjaka, vladajućih tijela i vladinih naloga koji diktiraju naš način života. Bilo bi vrijedno podijeliti taj osjećaj s vlastitom djecom, pružajući im priliku da svjedoče odgoju svojih roditelja. Srdačan pozdrav sadašnjoj generaciji, s nadom u vječni prosperitet! Mi smo slični nebeskim bićima, svako ima samotno krilo, i jedino kroz zagrljaj drugih možemo se uzdići i poletjeti.
