Tatjana Anisimova Bjelous, ukrajinska ljekarka i majka petoro djece, ispričala je iskustvo koje joj je zauvijek promijenilo život. 1991. godine, tokom operacije tumora na mozgu, doživjela je kliničku smrt koja je trajala tri dana.
Nakon što je proglašena mrtvom i smještena u mrtvačnicu, Tatjanin suprug Večeslav nije izgubio vjeru i imao je osjećaj da će se njegova supruga vratiti iz smrti. Kada je porodica došla po njeno tijelo, zapanjujuće vijesti su šokirale medicinski tim – Tatjana je bila živa.
- Tatjana se sjeća trenutka kad se “probudila” – osjećala je hladnoću mrtvačnice i zapanjenu radnicu koja je bila svjedok njenog buđenja. Međutim, ono što je prethodilo tom trenutku bilo je daleko dublje i emotivnije. Tatjana je bila odvojena od svog tijela i promatrala je ljekare kako pokušavaju da je ožive. Kasnije je krenula niz hodnik, pokušavajući da utješi svog muža koji se molio, ali nije ga mogla čuti. Zatim je ušla u mračni tunel koji se završavao nevjerojatno snažnim svjetlom. Tu ju je dočekao anđeo, a ne Isus, kako je isprva pomislila. Anđeo ju je poveo na duhovno putovanje kroz sve što je činila, govorila i mislila tijekom svog života. Knjiga života bila joj je otvorena.
Tatjana je vidjela svoje pogreške i promašaje – koliko puta je bila neljubazna, lažna, sebična, te kako je zapravo samo molila kada joj je nešto bilo potrebno, a nije istinski tražila Boga. No, na Božjem prestolu, okruženom blještavom svjetlošću koju nije mogla gledati, Bog joj je postavio jedno ključno pitanje: „Šta si učinila za mene?” Tatjana je odgovarala da se molila, ali joj je bilo pokazano da su te molitve bile površne i sebične, bez zahvalnosti. Na Golgoti, gdje je svjedočila Hristovoj žrtvi, rečeno joj je da su njeni grijesi među onima zbog kojih je Hrist razapet, ali joj je također bilo rečeno da su joj ti grijesi oprošteni kroz Hristovu žrtvu.
Nakon toga, anđeo ju je poveo u raj, prostor bez boli, prepun blagosti, boja, cvijeća i rijeke koja izvire iz Božjeg trona. Tu je srela svog sina koji je preminuo kao beba. On ju je nazvao “mama”, a ona ga je odmah prepoznala. Također je srela svog oca koji je ušao u raj jer se iskreno pokajao pred smrt. Međutim, nije smjela dotaknuti nikog od njih jer joj je rečeno da mora ponovno otići jer još ima zadatak na Zemlji.
Nakon posjete raju, put ju je vodio kroz maglovitu zavjesu u čistilište, prostor gdje duše koje nisu dovoljno loše za pakao, ali ni dovoljno dobre za raj, čekaju konačni sud. Odatle je putovala u pakao, gdje je svjedočila jezivim prizorima duhovne patnje. Vidjela je duše abortirane djece koje vape za životom i mogu ući u raj samo ako se njihovi roditelji iskreno pokaju. Također je svjedočila dušama ljudi koji su širili razdor i koji su bili mučeni demonima. Njena vlastita baka, iako pobožna, bila je kažnjena za ogovaranje i kletve. Potreslo ju je i saznanje da su neki političari već sada pripadali paklu, jer su, prema njenim riječima, prodali svoje duše Sotoni, a demon sada živi kroz njih.
Tatjana je, nakon tri dana, ponovno ušla u svoje tijelo kada ju je anđeo dodirnuo. Povratak u život nije doživjela kao slučajnost, već kao Božju misiju – zadatak da upozori ljude i probudi vjeru kod onih koji su zaboravili Boga. “Bog mi je dao drugu šansu. Moj zadatak je da vas sve upozorim – kraj je blizu, i svako mora preispitati svoj život”, rekla je Tatjana. Njen povratak bio je poziv da se ljudi pokaju, obrate pažnju na svoj duhovni put i promjene svoje živote prije nego što bude prekasno.
