– Šokantan i tragičan događaj potpunog uništenja obitelji Dupont de Ligonnes u Nantesu 2011. ostavio je u nevjerici ne samo njihove najmilije i susjede, već i cijelu naciju. Na internet portalima se definitivno skoro svaki dan mogu naći ovakve, ili slične vijesti. Jednostavno, crna hronika i dalje prednjači, ne samo kod nas, nego i u cijelom svijetu.
U mjesecu travnju 2011. godine ova nekada voljena i cijenjena obitelj netragom je nestala s lica zemlje. Njihova rezidencija, nekoć puna osobnih stvari, iznenada je postala prazna, a rolete su ostale zatvorene i nikad se više nisu otvorile. Nije bilo ni traga ni glasa od Xaviera i Agnes, zajedno s njihovom djecom Arturom, Tomasom, Ann i Benom. Zabrinuti susjed, koji ih je držao na oku od njihova dolaska u susjedstvo, alarmirao je policiju. Vlasti su pet puta posjetile kuću obitelji Dupont unutar tjedan dana, ne pronašavši ništa neobično. Došli su do zaključka da su Dupontovi dobrovoljno napustili svoje prebivalište.
- Nisu otkriveni nikakvi znakovi krvi i nikakvi čudni dokazi nisu otkriveni sve do dolaska identičnih pisama koja su sadržavala vrlo sumnjivu priču u domove rođaka i bliskih prijatelja. Otac Xavier preuzeo je na sebe da pošalje opširnu poruku svima onima koji su s njim povezani, tvrdeći da je tajni operativac američke tajne službe angažiran u borbi protiv aktivnosti povezanih s drogom. Zbog toga su on i njegova obitelj stavljeni pod zaštitu programa zaštite svjedoka. Obitelji Dupon i njihovim poznanicima ovaj je iskaz bio nevjerojatan te su odmah ponovno kontaktirali vlasti kako bi izvršili temeljitu pretragu kuće.
Ispod terase, gdje je obitelj spremila zdjelice za pse, policija je došla do strašnog otkrića – posmrtnih ostataka majke i četvero djece. Majka i troje djece položeni su zajedno, dok je najstariji biološki sin, Thomas, imao svoje odvojeno mjesto ukopa. No, jedan član obitelji bio je upadljivo odsutan – otac. Istragom je utvrđeno da je između 3. i 5. travnja 2011. brutalno ubijena četveročlana obitelj – majka Anjes, otac Artur, kći En i sin Beona. Xavier, glavni osumnjičenik, ostao je u kući još tjedan dana nakon ubojstava. Nakon što je ubio svoju rodbinu, došao je do svog sina Tomasa, koji je bio odsutan na fakultetu, i inzistirao da se odmah vrati kući, izmišljajući priču o hospitalizaciji njegove majke.
Prema službenim izvješćima i insajderskim informacijama, Tomas se vratio u kuću i ostao neko vrijeme, samo da bi doživio istu sudbinu kao i ostatak njegove obitelji u rukama Xaviera, koji ga je pokopao na drugom mjestu, daleko od ostali. Prema izvješćima francuskih medija, otkriveno je da su otac i sin imali večeru 4. travnja. Xavier je vješto skrivao svoje zlokobne postupke stvarajući alibi i ostavljajući za sobom pisma koja su opisivala njegov život kao tajnog agenta. Njegovo posljednje poznato viđenje snimile su nadzorne kamere u Roquebrune-sur-Argensu, gdje je viđen kako napušta hotel i skuplja stvari iz svog automobila prije nego što je nestao u planinama.
Sigurnosna snimka sugerira da je Xavier namjerno izazvao vlastito uhićenje tako što je u torbi nosio pušku s prigušivačem i njome ubio članove svoje obitelji. Unatoč policijskim saznanjima gdje se nalazi i temeljitoj istrazi, uspio je izbjeći uhićenje. Postoje nagađanja o njegovoj sudbini, a neki sugeriraju da je možda sam sebi oduzeo život tijekom svog “hodočašća” u Roquebrune-sur-Argens, mjesto gdje je prethodno bio na odmoru sa svojom obitelji. Drugi vjeruju da je pažljivo isplanirao svoj bijeg te da se on i njegova obitelj i dan danas skrivaju.
Tijekom dokumentarca, obiteljski prijatelj predlaže plan da Xavier pobjegne vlakom i uspostavi novi početak u Hrvatskoj. Iako je motiv iza njegovih okrutnih postupaka ostao nepoznat, nagađa se da se Xavier suočio s ozbiljnim financijskim poteškoćama nakon smrti svog cijenjenog oca, koji je potjecao iz aristokratske loze, jer je sam Xavier nosio titulu grofa. Gdje se depo nalazi još nije otkriveno. Kako završava emisija “Kuća terora”, pojedinci uključeni u produkciju obraćaju se dvojici policajaca i pozivaju sve koji imaju informacije o ovoj zlonamjernoj grupi da im se jave.