– Mi se danas dotičemo, uvijek zanimljive teme, a to je svakako Josip Broz Tito. Jednostavno, sve priče koje kruže oko nekadašnjeg predsjednika Jugoslavije, i dalje se čine jako zanimljivim. Danas jedna jako zanimljiva činjenica.
Prošle su 44 godine od smrti Josipa Broza Tita, doživotnog predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Tog dana duboka tišina obavila je cijeli prostor SFRJ, dok su milijuni građana lili suze u znak žalosti. Među brojnim dokumentiranim pričama o Titu, jedna posebno zadivljujuća priča se vrti oko srpskog grada. Naime, tijekom 35 godina vladavine Jugoslavije, na cijelom području SFRJ postojao je samo jedan grad koji je svjesno izbjegavan. Tijekom života Broz ga je susreo u sedam navrata, iako su njihovi kontakti bili kratki i usputni.
- Ti su se susreti događali uvijek dok je bio na putu za Užice. Povijesni stručnjaci nagađaju da se to može pripisati Brozovoj percepciji kao pripadnika Ravnogorskog pokreta do njegovih posljednjih dana. Povjesničari tvrde da su u njegovoj perspektivi stanovnici Ča dosljedno smatrani četnicima. Ovakvu percepciju može pripisati njegovoj blizini Ravnoj Gori i popularnoj pjesmi “Na planini, na Jelici”. Nasuprot tome, policijski izvještaji iz 1940. godine u Kraljevini Jugoslaviji Čačak su svrstavali u ozloglašena središta komunizma. Suprotno uvriježenom mišljenju, Tito je imao jedinstven stav prema ovom mjestu.
Prema pričanju starijih Čačana, bio je običaj da se tjedan dana prije posjeta predsjednika SFRJ pritvore pojedinci koji su bili percipirani kao protivnici režima. Vjerovalo se da je ova mjera opreza preventivna mjera. Prema tvrdnjama povjesničara, predsjednik SFRJ, iako su ga na ulicama Čačka pozdravljali oduševljeni pojedinci, nikada nije promijenio svoj pogled na grad. Vrijedi napomenuti da njegov posjet nije bio unaprijed smišljen.
Tito nikada nije gajio nikakvu sklonost istraživati ovo urbano područje. Čačak je, kako prenosi Mondo, zapravo ciljano zaobišao. Reputacija grada kao buntovnog i nepoćudnog mjesta učvrstila se kada je, tijekom drugog Titovog posjeta Čačku, usred njegovog govora neočekivano nestalo struje, što je dodatno pojačalo ionako nepovoljnu percepciju.
Danas se navršava 44 godine od smrti Josipa Broza Tita, doživotnog predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, koji je preminuo u Ljubljani. Dana 4. svibnja 1980. godine u 15.05 sati Josip Broz Tito preminuo je u Kliničkom centru u Ljubljani, samo tri dana prije svog 88. rođendana. Titova hospitalizacija dogodila se u siječnju, potaknuta problemima s njegovom cirkulacijom.
Nažalost, podvrgnuo se neželjenoj amputaciji noge prije smrti, odluci kojoj se oštro protivio dok je još bio pri svijesti. Od sredine veljače ostao je u medicinski izazvanoj komi. Sutradan je Plavi vlak prevezao Titov lijes s njegovim posmrtnim ostacima iz Ljubljane u Beograd, prolazeći kroz Zagreb. Zapanjujući broj od 700.000 pojedinaca okupio se tri dana kasnije kako bi odali počast na sprovodu. Događaj je izazvao globalnu pozornost, a prisustvovalo mu je 209 državnih izaslanstava iz 128 zemalja.
- Nedvojbeno je to najposjećeniji sprovod jedne političke osobe u cijelom 20. stoljeću. U Beogradu su se čelnici raznih naroda okupili kako bi odali posljednju počast utemeljitelju Pokreta nesvrstanih. Ukupno je bio nazočan 31 predsjednik, 22 premijera, četiri kralja, šest prinčeva i 11 predsjednika nacionalnih parlamenata. Ova značajna prigoda okupila je državnike s obje strane hladnoratovske podjele.
Pokopu su prisustvovali Margaret Thatcher, američki potpredsjednik Walter Mondale, Indira Gandhi, Hosni Mubarak, Sadam Husein, Leonid Brežnjev, Nicolai Ceausescu i švedski kralj Carl XVI. Gustaf. U mirnom dijelu Dedinja nalazi se Kuća cvijeća u kojoj je sahranjen Tito. Od 2013. kraj njega je vječni mir pronašla njegova voljena supruga Jovanka. Sve do danas, sveto mjesto, zajedno sa susjednim Muzejom Jugoslavije, nastavlja privlačiti nebrojene turiste, posjetitelje i obožavatelje iz cijelog svijeta i bivših jugoslavenskih republika.
Rođen u Kumrovcu, koji je u to vrijeme bio dio Austro-Ugarske, Josip Broz Tito ušao je u austro-ugarsku vojsku i postigao čin narednika u iznimno mladoj dobi. Njegova vojna karijera promijenila se tijekom Prvog svjetskog rata kada je zadobio ozljede i nakon toga su ga zarobili Rusi, što je dovelo do njegovog interniranja u radne logore u Rusiji. Nakon Oktobarske revolucije vratio se u nedavno osnovanu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca 1920., gdje je postao član Komunističke partije u Zagrebu.
