U današnjem članku vam pišemo na temu odgoja djece i važnosti zahvalnosti o tome kako mala ponašanja roditelja, iako iz najbolje namjere, mogu oblikovati dijete koje ne zna cijeniti ono što ima.
Najjednostavnije rečeno, radi se o tome kako pretjerana briga, popustljivost i emocionalna udaljenost mogu stvoriti nezahvalnost, i kako ih je moguće pretvoriti u ljubav, razumijevanje i poštovanje.Zahvalnost, koja je nekada bila temelj porodičnih vrijednosti, danas često nestaje u svijetu prepunom brzine i materijalnih stvari. Roditelji žele najbolje za svoju djecu, ali ponekad upravo ta želja postaje izvor problema. Nezahvalno dijete nije loše dijete, već dijete koje još nije naučilo da trud, vrijeme i ljubav imaju vrijednost.
Prva velika greška koju roditelji nesvjesno prave je prezaštićivanje. Ljubav koja želi spriječiti svaku suzu, svaki neuspjeh i svaku teškoću, može postati prepreka djetetovom razvoju. Kada roditelj stalno rješava djetetove probleme, kada ne dozvoli da samo nauči iz greške, ono gubi osjećaj za odgovornost. Takvo dijete počinje vjerovati da je normalno da sve bude po njegovom i da se stvari dobijaju bez truda. Umjesto da razvije zahvalnost, ono razvija očekivanje.
- Rješenje je jednostavno, ali zahtijeva strpljenje. Dati djetetu male odgovornosti – da složi igračke, namjesti krevet, pomogne u kuhinji. Umjesto da odmah priskočite i riješite problem, pitajte ga: „Šta misliš, kako bi ovo mogao sam riješiti?“ Takva pitanja potiču razmišljanje, a svako samostalno postignuće budi osjećaj ponosa i zahvalnosti. Djeca uče zahvalnost ne kroz riječi, nego kroz iskustvo.
Druga česta greška je nedostatak granica. U želji da budu voljeni i da izbjegnu suze, roditelji često prečesto kažu „da“. Ali, dijete koje nikada ne čuje „ne“, ne uči da svijet ima pravila. Takvo dijete postaje zahtjevno, nezadovoljno i nesvjesno truda koji stoji iza svake stvari. Granice nisu kazna – one su okvir sigurnosti i stabilnosti.
Zdrave granice ne znače strogoću, već dosljednost. Roditelj treba zadržati miran ton, jasno objasniti posljedice ponašanja i, što je najvažnije, držati se svoje odluke. Dijete koje zna da roditeljsko „ne“ ima smisla, osjeća poštovanje i sigurnost. „Roditelj koji nikada ne kaže ‘ne’, nauči dijete da svijet postoji samo zbog njega.“ Upravo zato, granice su temelj zahvalnosti, jer dijete počinje razumjeti da ono što ima – nije nešto što mu automatski pripada, nego nešto što se zaslužuje i cijeni.
Treća i možda najdublja greška je nedostatak emocionalne povezanosti. Mnogi roditelji vjeruju da daju sve – igračke, aktivnosti, moderne uređaje – ali zaboravljaju ono što je djetetu najpotrebnije: prisutnost. Dijete kojem nedostaje roditeljska pažnja ne osjeća ljubav, već prazninu. Kada ne postoji razgovor, kada se komunikacija svodi na školske obaveze i raspored, dijete ne uči prepoznati emocije ni u sebi ni u drugima.
Zato je važno svakog dana odvojiti makar 10–15 minuta samo za dijete – bez telefona, bez distrakcija. Pitajte ga jednostavna pitanja: „Kako si se danas osjećao?“ ili „Šta ti je bilo najljepše danas?“ Takvi razgovori otvaraju srce i grade povjerenje. Dijete tada vidi da ga roditelj ne čuje samo u riječima, već i u tišini. Ljubav se ne pokazuje poklonima, nego prisutnošću.
- Djeca uče zahvalnost iz primjera, ne iz predavanja. Ako roditelj često prigovara, kritikuje ili sve uzima zdravo za gotovo, dijete to oponaša. Ali ako vidi roditelja koji se zahvaljuje, koji prepoznaje trud drugih, koji izražava zahvalnost svakodnevno, ono uči da zahvalnost nije obaveza, nego osjećaj.
Jednostavne navike mogu napraviti ogromnu promjenu. Recite „hvala“ naglas pred djetetom – partneru, prodavaču, čak i djetetu samom. Možete uvesti mali večernji ritual zahvalnosti – da svako u porodici kaže nešto lijepo što mu se tog dana dogodilo. Ili stvorite „porodičnu kutiju zahvalnosti“, u koju svaki dan ubacujete papirić sa nečim na čemu ste zahvalni. Kroz takve trenutke dijete uči da je zahvalnost radost, a ne obaveza.
Na kraju, važno je zapamtiti: nezahvalno dijete nije izgubljeno dijete. Ono samo još uči. A roditelj je njegov prvi i najvažniji učitelj. Da bi dijete postalo zahvalno, potrebno je naučiti ga da prepozna trud, da poštuje granice, da osjeti toplinu i da vidi zahvalnost u svakodnevici.
„Roditeljstvo nije pokušaj da djetetu damo sve. Roditeljstvo je vještina da ga naučimo cijeniti ono što ima.“
Kada dijete nauči da cijeni male stvari – topli pogled, zajednički obrok, iskrenu riječ – tada postaje osoba koja zna poštovati, osjećati i voljeti. A to je najveći poklon koji mu roditelj može dati
