– U nastavku našeg današnjega članka malo se bavimo problemom u društvu, koji je postao globalan, a riječ je o anksiozoznosti. Ona ne bira godine, i staro i mlado ima probleme sa ovom dijagnozom, o kojoj pišemo u nastavku….
Mogu se pojaviti tjelesne manifestacije tjeskobe, uključujući drhtanje, ubrzan rad srca, ošamućenost, znojenje i otežano disanje. Ovo stanje, izazvano strahom od poniženja, smrtnosti ili drugih nekontroliranih nevolja, ima potencijal značajno umanjiti nečiju sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Biljni suputnik za pomoć u borbi protiv tjeskobe. Prirodni lijek za ove probleme može se pronaći u korijenu sladića (znanstveno poznatom kao Glycyrrhiza glabra). Ova ljekovita biljka posjeduje supstancu koja je vrlo slična kortizolu, te pomaže tijelu da se lakše nosi sa stresom i tjeskobom.
Osim toga, potiče uravnotežen rad nadbubrežnih žlijezda i potiče logično zaključivanje. Jednostavan recept za pripremu čaja od slatkog korijena. Za pripremu čaja započnite tako da izrežete dio korijena sladića i stavite ga u zdjelu napunjenu vrućom vodom. Pustite da vrije trideset sekundi prije nego što ga skinete s vatre. Nakon što pustite da se kuha dvadeset minuta, procijedite smjesu i pojačajte okus dodavanjem žličice meda ili agavinog sirupa. Savjetuje se konzumiranje ovog čaja tri puta dnevno za optimalne rezultate.
Na koji način pomaže korijen sladića? Korištenje korijena sladića može potaknuti stanje mira i ublažiti manifestacije tjeskobe i stresa. Također se pokazalo korisnim u rješavanju ponavljajućih ponašanja koja proizlaze iz osjećaja neizvjesnosti, poput kompulzivnog provjeravanja jesu li vrata zaključana ili curi plin. Uvrštavanjem ovog čaja u svakodnevnu rutinu, on ima potencijal za ponovno uspostavljanje normalnog funkcioniranja i smanjenje nadmoćnih emocija kao što su depresija i strah.
Za pojedince koji se bore s osjećajima tjeskobe i stresa, korijen sladića predstavlja holistički lijek koji ublažava ove simptome bez pribjegavanja farmaceutskoj intervenciji. Uključivanje čaja od korijena sladića u nečiju rutinu služi kao početni korak prema bijegu iz nemilosrdnog kruga tjeskobe. Strah i tjeskoba, iako su neugodni, igraju ključnu ulogu u našim životima omogućujući nam da brzo procijenimo opasne okolnosti i pripremimo se za brzu reakciju “bori se ili bježi”. Doživjeti povremene napade tjeskobe kao odgovor na različite okolnosti, kao što su razgovori za posao, ispiti, iščekivanje ishoda i nepoznate situacije, česta je pojava s kojom se svi suočavamo.
Međutim, kada anksioznost postane uporna i sveobuhvatna prisutnost, značajno ometajući nečiji svakodnevni život, to postaje pitanje patološke anksioznosti—mentalnog stanja koje zahtijeva intervenciju i liječenje. Slično drugim mentalnim poremećajima, anksioznost nema jedan jedini uzrok. Umjesto toga, na njega utječe kombinacija genetskih i okolišnih čimbenika. To ukazuje na to da su neki pojedinci prirodno rođeni s osjetljivijim živčanim sustavom, što se može primijetiti kod beba koje pokazuju reaktivnost, čest plač i sklonost da se lako uznemire.
- Međutim, razvoj anksioznog poremećaja uvelike ovisi o osobnim iskustvima pojedinca. Stoga je prikladnije razgovarati o mogućim okidačima za anksioznost. Nakon dijagnoze anksioznosti, postoje razne mogućnosti koje možete istražiti kako biste riješili svoje stanje. Za ublažavanje blažih simptoma tjeskobe, mnogi pojedinci mogu imati koristi od prilagodbe svojih životnih navika. Ove promjene, koje može predložiti zdravstveni djelatnik ili koje sami mogu primijeniti, često su dovoljne za smanjenje tjeskobe.
Konkretne preporuke i praktični savjeti mogu se pronaći u sljedećem odjeljku. 2. Psihoterapija može biti korisna za pojedince koji imaju ozbiljnije simptome koji značajno utječu na njihovo svakodnevno funkcioniranje i s kojima se teško može nositi. Kroz terapiju anksioznosti, pojedinci se uključuju u proces suradnje s psihoterapeutom kako bi poboljšali samopouzdanje, razvili učinkovite strategije za rješavanje anksioznosti, rješavanje problema i još mnogo toga. U slučajevima kada se pojedinci bore svladati svoje simptome, psihijatar može predložiti korištenje psihofarmaka kao oblika liječenja. Ovi lijekovi mogu se sastojati od niza anksiolitika, antidepresiva i sedativa.
Cilj ovog terapijskog pristupa je učinkovito reguliranje i kontrola teških simptoma anksioznosti modulacijom kemijskih procesa u mozgu. Za optimalne rezultate, pojedinci kojima se savjetuje da se podvrgnu terapiji lijekovima također bi trebali razmotriti uključivanje psihoterapije i prilagodbe načina života. Iako lijekovi mogu pružiti privremeno olakšanje od teških simptoma, treba ih koristiti oprezno i ne oslanjati se na njih kao na jedino rješenje. To omogućuje pojedincima da se usredotoče na osobni rast i razvoj.
