Prema pisanju domaćih medija, Vukica Vučurević važi za jednu od najljepših žena u Srbiji, zbog čega je dobila nadimak “naša Sharon Stone”. Imala je dovoljno sreće da živi luksuznim životom i obiljem, što je privuklo njezinu značajnu pozornost zbog njenog zadivljujućeg izgleda i jedinstvenog životnog iskustva.
Izreka “što si posijao, to i požnješ” pokazala se u njezinom slučaju točnom jer su je njezini postupci doveli do konačnog pada. Obuzela ju je opsjednutost bogatstvom, dovodeći to do krajnjih mjera. Njezin otac, preminuli nogometaš i poduzetnik Mirko Vučurević, bio je poznat. Javno priznanje stekla je nakon što je prije nekoliko godina pustila hrvatske televizijske ekipe u svoju osobnu rezidenciju. Bogatstvo koje je posjedovala bilo je iznenađenje za sve, ostavivši ih u stanju šoka. Tijekom razgovora činilo se da je zadovoljna razgovarajući o sebi i svom životu, dijeleći brojne intrigantne detalje.
Njena raskošna i ekstravagantna rezidencija na Dedinju pravi je odraz njenog identiteta, kaže Vukica. Tvrdi da njezina kuća odražava njezin izgled. Ipak, njezina se vila nedavno pojavila u oglasima u kojima stoji da je dostupna za najam po cijeni od 1000 eura dnevno. Zanimljivo je da se ime vlasnika i broj telefona navedeni u oglasu razlikuju od Vukičinog. Kao rezultat toga, neki su nagađali da je vila možda izgubljena u kockarskom pothvatu.
Trenutačni interijer prostora nimalo ne podsjeća na onaj u kojem je nekoć uživala, jer je potpuno preuređen. Vukica je od oca naslijedila dvije značajne imovine: nogometni klub “Banat” u Zrenjaninu i tvornicu satova “Nivada” u Švicarskoj. Prema intervjuima Blica, svoju ljepotu pripisuje majci, a bogatstvo ocu. Što se tiče njezinih pogleda na muškarce, komentirala je da je njihova vrijednost izravno povezana s njihovom financijskom vrijednošću. Njezin raskošan način života očituje se i u njezinoj sklonosti luksuzu, jer je otvoreno izjavila da ne kupuje s manje od 30.000 eura.
Prema Vukičinim riječima, jedina stvar koja u njezinim očima košta pozamašnu svotu je bunda. Tvrdi da je otac nikada nije odgajao da ima tako skup ukus, ali joj je osigurao značajnu količinu novca. Vukica je počela kupovati brendirane stvari sa samo 15 godina, a otac joj nikada nije ograničavao navike potrošnje. Često kupuje u Milanu, Ženevi, a ponekad i u Parizu. Vukica je tijekom jedne revije iz svog ormara izložila skupocjenu bundu od činčile. Otkrila je da zapošljava žene i u Srbiji i u Švicarskoj da rade u svom kućanstvu. Iako neki možda kuhaju iz ljubavi, Vukica u kuhanju ne sudjeluje. Priznaje da se ruga onima koji kuhaju, a umjesto toga svoj novac troši na odjeću, odmore i drugi luksuz. Iako razumije da su neke žene prisiljene kuhati, Vukica u tome nikada nije uživala i nema želju učiti.
