Muzička scena je izgubila još jednog velikana, Teri Rida, britanskog rock pjevača, poznatog po nadimku „Superlungs“. Preminuo je u 75. godini života, a vijest o njegovoj smrti duboko je potresla ne samo njegove obožavatelje, već i brojne kolege i prijatelje iz muzičke industrije.
- Iako je planirao veliku turneju za jesen 2025. godine, morao je otkazati sve nastupe mjesec dana prije svoje smrti, zbog komplikacija izazvanih liječenjem raka.Njegova smrt nije bila potpuno iznenađenje, jer je tokom ljeta obavijestio obožavatelje putem svojih zvaničnih profila o odgađanju koncerata u Velikoj Britaniji, Irskoj i Norveškoj. Iako je bio razočaran zbog odgađanja, ostao je optimističan, ističući kako se radovao nastupima, posebno jer su neki od gradova na planiranoj turneji trebali biti njegova prva gostovanja. Nažalost, sudbina mu nije dala priliku da se ponovo popne na pozornicu.
Teri je rođen 1949. godine u Kembridžširu, a svoju muzičku karijeru započeo je kao pjevač u bendu Peter Jay and the Jaywalkers. Vrlo brzo je odlučio krenuti samostalnim putem. Još kao mladić imao je priliku nastupati kao predgrupa legendarnim Rolling Stonesima, a tokom svoje karijere dijelio je scenu s velikim imenima poput Creama, Fleetwood Maca i Jethro Tulla. Bio je dio londonske muzičke scene šezdesetih godina, gdje je svojim snažnim vokalom i harizmom stekao veliki broj obožavalaca. Njegovo prijateljstvo s Jimi Hendrixom ostalo je zabilježeno kao jedno od svijetlih trenutaka tog doba.
Mnogi će ga pamtiti kao čovjeka koji je odbio ponudu da postane pjevač Led Zeppelin-a. Kada su Jimmy Page i njegov bend tražili pjevača za svoju muziku, Rid je odbio ponudu, umjesto sebe preporučivši Roberta Planta i bubnjara Johna Bonhama. Iako nikada nije požalio zbog te odluke, njegova skromnost i duhovitost bili su nezaboravni. U jednom intervjuu rekao je: „Dao sam im pola benda, zar to nije dovoljno?“ Takođe je odbio ponudu od Deep Purple-a, ostajući vjeran svom putu nezavisnog muzičara, koji nije tražio slavnu karijeru, već je nastojao ostati autentičan.
Njegov rad u muzici bio je izuzetno važan, a tokom svoje karijere izdao je sedam albuma. Posebno se izdvaja album “Seeds of Memory” iz 1976. godine, koji je postao kultni među ljubiteljima britanskog rocka. Njegovi počeci iz šezdesetih, posebno debi album “Bang Bang, You’re Terry Reid” iz 1968. godine, predstavili su ga kao moćnog vokalnog izvođača, a kroz godine je postao i autor s dubinom i autentičnom muzikom. Iako je osamdesetih godina povukao iz prve linije muzičke scene, često je radio u studijima, sarađujući s imenima poput Don Henleyja i Marianne Faithfull. Iako je bio manje prisutan u medijima, Teri je ostao aktivan, a albumi poput “The Driver” (1991.) i “The Other Side of the River” (2016.) pokazali su da nije izgubio ništa od svog talenta.
- U intervjuu iz 2024. godine za Classic Rock Magazine, Rid je objasnio svoj odnos prema muzici: „Muzika mi je uvijek bila igra. Kao klinac sam pjevao po kafanama, a otac bi se šalio da sam jedini pjevač u selu gdje nema vodoinstalatera.“ Ta jednostavna rečenica odražava njegov nepretenciozan i iskren pristup muzici, koji je bio ključ njegovog uspjeha i trajnog uticaja.
Njegova smrt izazvala je mnoge reakcije širom svijeta. Poznati gitarista Joe Bonamassa opisao ga je kao jednog od najmoćnijih glasova koje je rokenrol imao, ističući njegov uticaj i mentorstvo. Muzički kritičari su se složili da je Teri Rid bio jedinstven, neukrotiv i potpuno svoj, a Aleksandar Dragaš je naveo da je „Teri Rid bio čovjek izvan formule – onaj koji je izabrao umjetnost, a ne tržište“.
Iako je Teri bio poznat po svom glasu i umetničkom integritetu, bio je čovjek koji je stalno nastojao ostati vjeran sebi i svojoj umjetnosti. Iako nije bio poznat u klasičnom smislu zvijezde, njegov uspjeh nije bio mjerljiv brojem hitova ili naslovnica. Njegovo naslijeđe ostaje u glasu koji je mogao lomiti staklo, a istovremeno umirivati dušu, u odluci da ostane vjeran svojim principima, čak i kad je to značilo manju slavu.
Teri je, do samog kraja, bio posvećen muzici i svoju posljednju turneju planirao je izvoditi u većem obimu. Nažalost, život ga je preduhitrio. Preminuo je okružen porodicom, ostavljajući iza sebe suprugu Anet i ogroman trag u muzičkoj istoriji. Njegovo naslijeđe živi i dalje, inspirirajući sve one koji su voljeli njegov rad i poštovali njegov integritet
