– MI se danas malo bavimo sa jako aktuelnom temom u cijelom svijetu, a to je svakako trgovina bebama. To je i na Balkanu jako unosan posao, jer su u njega umiješani, lasnici klinika, doktori, kao i same medicinske sestre.
Pojava krađe beba, fenomena koji je ostavio traga u prošlom stoljeću, izazvala je značajan šok i potres u Srbiji i okruženju jer su se javile majke s priznanjima o ukradenim bebama.
Muškarac imena Marko Ivić, inače Nijemac podrijetlom iz Jugoslavije, tvrdi da se prije gotovo tri desetljeća našao na rubu kupovine djeteta od KBC-a Zvezda dok je bio u Srbiji radi posvajanja. Ponukan nedavnim medijskim izvještavanjem o rasvjetljavanju događaja koji su se odvijali u uredu bivšeg šefa odjela, odlučio je s javnošću podijeliti svoju umiješanost u ovaj incident povezan s bebom.
Ivić i njegova supruga Ana, koji nemaju biološke djece, prije više od trideset godina donijeli su odluku da posvoje bebu ili eventualno blizance s ovih prostora. Na prijedlog očuha, Marko je za vrijeme godišnjeg odmora otputovao u Jugoslaviju, a 1988. godine u Bugojnu se susreo s odvjetnikom Draganom. Uvriježeno je bilo mišljenje da Dragan ima veze i da bi mogao olakšati proces posvajanja.
- Marko započinje svoju ispovijest prepričavajući razgovor koji je vodio u kojem je bio temeljito ispitan. Pojedinac se raspitivao o raznim aspektima Markova života, uključujući njegovo zanimanje i izgled njegove supruge. Na kraju je osoba izjavila: “U Beogradu imate mogućnosti, ali ako želite usvojiti dijete, treba vam 10.000 maraka.” Marko je uzvratio i ponudio tisuću maraka ako bi posvojio bebu, ali ako bi posvojio blizanke i jedna od njih bila djevojčica, dao bi dvije tisuće maraka. Osoba je uvjerila Marka da neće biti problema jer imaju veze u Beogradu i poznaju potrebne pojedince. Odatle kreće Markova ispovijest.
Njihov sljedeći susret dogodio se prvog petka nakon 20. srpnja, točnije 22. srpnja 1988. godine.
Marko se prisjeća dolaska u Beograd i namjere da zapamti rutu za budući posjet sa suprugom, tijekom kojeg bi donijeli odluku o posvojenju. U početku je vjerovao da su krenuli u sirotište, ali su se neočekivano zaustavili ispred bolnice, što ga je malo zbunilo. Međutim, i dalje se držao mogućnosti da bi sirotište moglo biti u neposrednoj blizini.
Sama u sobi s liječnikom našla sam se na ispitivanju. Zaronio je u svaki detalj, ne ostavljajući kamen na kamenu. Potom je otkrio i cijenu: 10.000 maraka za jednu bebu, a 15.000 maraka za blizance, točne cifre koje je Dragan naveo. Liječnik je tvrdio da je humanist, objašnjavajući da su te bebe rodile studentice iz ruralnih područja koje se nisu mogle udati, ali se nisu mogle vratiti kući s vidljivom trudnoćom. Odlučili su dati svoje bebe na usvajanje, ostavljajući djecu da lutaju kroz razne domove, njihovi pravi roditelji nepoznati, a njihova budućnost neizvjesna. Uvjeravao me da će i novac koji sam predao ići za uzdržavanje nezbrinute djece. Na neki način me nije iznenadilo što je tražio novac, jer je korupcija u bivšoj našoj zemlji bila u velikom rasprostranjenju. Bez mita nisi mogao ni k liječniku. Zato sam se uzdala u Dragana, vjerujući da će nam njegove veze ubrzati proces posvajanja.
No, sumnje su se počele javljati kada je shvatio da se ne radi o konvencionalnom posvojenju.
Zanima me na koji će način dijete biti uvedeno u službene dokumente, raspitao sam se kod njega. Njegov je odgovor bio da će se naširoko pročuti da je moja žena rodila dijete. Predstavio mi je tri izbora: da odmah preuzmem skrbništvo nad bebom, da se vratim sa ženom i onda donesem dijete ili da orkestriram scenarij u kojem se cijela naša obitelj pojavljuje kao da je trenutno trudna i vrati se za devet mjeseci. Uvjeravajući me da će potrebna papirologija, od rodnog lista do putovnice, biti sređena, naglasio je da će u njoj nedvosmisleno pisati da je moja supruga biološka majka bebe.
Nakon što je liječnici pokazao fotografiju supruge, medicinska sestra mu je odmah donijela kaput te su zajedno krenuli prema odjelu na kojem su bile smještene buduće majke.
- Marko prepričava zbunjujući susret koji je doživio s liječnikom koji ga je uputio da položi ruku na krevet žene koja nevjerojatno sliči njegovoj ženi. Popeli su se ili na prvi ili na drugi kat, gdje su naišli na medicinske sestre koje su iskazivale veliko poštovanje prema doktoru, što je ukazivalo na njegovu važnost. U jednoj od soba Marko je ugledao djevojku koja je nevjerojatno sličila njegovoj ženi. Položivši ruku na krevet prema uputama, odveli su ga do kutije za bebe. Među dojenčadima, jedna beba ga je osvojila svojim dugim trepavicama, asocirajući na sliku anđela.
Marko je to iznio liječniku, koji je otkrio da beba pripada porodilji čiji je krevet dotaknuo. No, liječnik je Marku postavio zbunjujuće pitanje: “Iviću, biraj.” To je ostavilo Marka u nedoumici dok je razmišljao kako donijeti takvu odluku. Što ako poželi još jedno dijete iz kutije? Marko je također primijetio da ovo rodilište nije samo za studentice, jer su se u njemu rađale i udate žene, što je dodatno zaprepastilo njegovo čuđenje.
Marko Ivić, zajedno s Anom Pejić i Milenom Janković, u suradnji s dvjema organizacijama koje zastupaju roditelje nestale djece obišli su Beograd, posebno ističući bolnicu upletenu u navodni incident trgovine ljudima. Prema Ivićevim riječima, Kliničko-bolnički centar Zvezdara bio je mjesto gdje se dogodila ova zabrinjavajuća aktivnost.
- Ana Pejić u videu je predstavila fotografiju liječnika koji je davne 1988. godine bio šef odjela u ovoj ustanovi. Ivić je nakon uvida u fotografiju uvjerio da se doista radi o istom liječniku i izrazio 99 postotnu sigurnost da je on komunicirao s njim. Zanimljivo, prema objavama na društvenim mrežama roditelja nestalih beba, objavljeno je da je dotični liječnik u međuvremenu preminuo.
Marko se dosljedno prikazivao kao pobornik humanizma, posvećen sprječavanju smještaja te djece u institucionalnu skrb. Pohvalio je visoke standarde u Njemačkoj, gdje će se dijete odgajati. Nadalje, izrazio je spremnost pomoći svakom bračnom paru, bilo našem ili njemačkom, koji želi pružiti dom ovoj nesretnoj djeci. Marko me uvjeravao da će on i njegovi suradnici srediti svu potrebnu papirologiju kako ne bi bilo sporova oko roditeljstva bebe. “Iviću, tvoja je odgovornost da dođeš i odabereš dijete. Mi ćemo se pobrinuti za sve detalje”, rekao je Marko.
Nakon što je pogledao televizijski program o otmici dojenčadi, Marko je doživio zapanjujuće otkriće da se opasno približio umiješanosti u takav zločin. “Bila sam potpuno zapanjena kada sam shvatila povezanost s vlastitim iskustvom. Pomisao da znam da majka vani još uvijek tuguje za svojim djetetom, dok sam ja to dijete nesvjesno hranila tri desetljeća, otkupivši ih od lopova.. .. To je nepojmljivo. Nikada si ne bih mogao oprostiti što sam se upleo u takvu mrežu prijevare. No, moram naglasiti da me ovaj liječnik potaknuo da napravim izbor. Iako sam doista bio potencijalni kupac, nekom božanskom intervencijom bio sam pošteđen od te kupnje jer me ideja o ‘biranju’ potpuno odbijala”, objašnjava.
