– O 2 Svjetskom ratu se jako puno priča u posljednje vrijeme, konkretno od kako su Ukrajina i Rusija ušle u rat. Jednostavno, sve miriše na novi sukob na svjetskom nivou. Mi vam danas donosimo jednu jako tužnu priču iz perioda II Svjetskoga rata…
U NDH se tijekom Drugog svjetskog rata nalazio Jadovno, koncentracijski logor kojim je upravljao ustaški režim. Svrha mu je bila sustavno uništavanje Srba i Židova. Logor je poznat po svojoj užasavajućoj praksi bacanja pojedinaca u jame, gdje su dočekali svoju jezivu smrt 1941. godine. Žrtve su pretrpjele smrtonosne ozljede pri udaru, dok su drugi s vremenom umrli od gladi, dehidracije i neliječenih rana.
Među preživjelima bilo je pojedinaca koji su prkosili svim izgledima. Jedna žena, koja je tijekom 20-dnevnog zatočeništva u jami proživjela nezamislive strahote, hrabro je podijelila svoju priču s kamerama. Ovaj moćni segment iz serije brzo je postao popularan na TikToku i raznim drugim platformama društvenih medija, šireći se poput šumskog požara. Na silu su nas strpali u špilju, a onda su jednu po jednu obitelj tjerali u jamu. Ženu su uhvatili i prijeteći su joj rekli:
- “Potroši svoj majčinski lik, nema ti izlaza.” Dvije osobe su je uhvatile i snažno bacile dolje. U očajničkom činu i sama sam skočila, ispričala je, prisjećajući se kako se osvrnula dok je silazila. Prisjeća se nesretnog slučaja spoticanja o hrpu kamenja, što je rezultiralo iznenadnom odsutnošću njegovih cipela nakon udara. Ostavši samo s čarapama, noge su mu zadobile prijelome, a desna noga zadobila je ranu. Kako bi se uzdržavao, utjehu je tražio naslonivši se na zid. Pojedinci su padali u ponor, gomilajući se jedni na druge u kaotičnom bijesu. Odjekivali su njihovi jauci, mješavina straha i gađenja zbog okrutne ruke koju im je sudbina dodijelila.
Ogorčeno ispituje one koji su se srušili na kantu za smeće, vičući: “O, kako sam jadna, majko moja, spasi me!” Od koga očekuju da im priskoči u pomoć? Bog? Nakon što su ih stavili u jamu, zasuli su ih rafalom bombi i kamenja. Dok se noć spuštala nad nas, okupili smo se oko mladih, osjećajući se uznemireno poput zaštitničke majke kokoši. Odjednom su iz sjene izašle tri osobe. Njihove su riječi odjekivale zahtjevom: “Istupite, donesite svoje satove i valutu”, ili nešto slično. Ne shvaćajući puni opseg svojih namjera, odabrali su jednu mladu ženu i još dvojicu muškaraca i odveli ih.
- Tragično, dočekali su svoju preranu smrt, samo da bi se vratili beživotni. Djevojka, podvrgnuta zastrašujućem činu nasilja, bezosjećajno je odbačena pred našim očima. Obuzeti strahom i nemoći, mi osiromašeni smo šutjeli, ne smogavši hrabrosti intervenirati. U tom tragičnom razdoblju izgubljeni su brojni životi, a među stradalima je i značajan broj nedužne djece. Nestašica vode bila je najhitniji problem, prisiljavajući očajne pojedince da piju vlastiti urin za preživljavanje. Vrijedno je napomenuti da je čak i usred tako strašnih okolnosti, baka nosila dijete u sebi. Doživjela sam stanje trudnoće i nakon toga rodila mrtvorođenče, koje još nije bilo spremno za izlazak na svijet…
Stanovnici, koji su živjeli na način koji je podsjećao na ukop, kasnije su bili napadnuti i ušima i crvima. Nakon što sam ustao s tla, energično iščetkam prljavštinu i otkrijem prisutnost crva koji mi klize po pregači i nogama. Truli miris koji izlazi iz naših tijela toliko je jak da ne možemo a da se ne zapitamo koliko ćemo još dugo trpjeti ovaj jadni smrad. Tijekom Drugog svjetskog rata Jadovno je služilo kao koncentracijski logor pod kontrolom Juce Rukavine, gdje su Srbi i Židovi sustavno istrebljivani od strane ustaškog režima u NDH.
Tim je logorom započeo niz od 26 koncentracijskih logora uspostavljenih diljem Nezavisne Države Hrvatske. Kompleks logora Gospić – Jadovno – Pag bio je odredište za Srbe i Židove sa svih krajeva teritorija, koji su nakon dolaska pogubljeni. Surovo djelovanje u ovom logoru okončano je 24. lipnja 1941. godine. Suprotno uobičajenim zabludama, žrtve koje su stradale na tom području nisu bile ograničene samo na Srbe iz Like i okolnih sela. Velebitske špilje, paške stjenovite obale i morske dubine uz otok svjedočili su okrutnoj smrti brojnih Srba i Židova iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srema.
Logoraši su transportirani na Velebit i Pag iz kaznionice u Gospiću, prolazeći kroz sabirne centre Ovčara i Stupačinovo. Iz svih krajeva NDH u stočnim su vagonima dovoženi na gospićki kolodvor. U rasponu od 132 dana, od 11. travnja do 21. kolovoza 1941., ovim je putem do krajnjih muka prošlo nevjerojatnih 42.246 muškaraca, žena i djece. Od tih pojedinaca, zastrašujućih 40.123 ljudi je nemilosrdno eliminirano korištenjem najsadističkijih metoda.
Talijanska vojska intervenirala je kako bi spasila približno 2000 osoba od smrti. No, naknadno su ih ustaše prevezle u logor Jastrebarsko, a kasnije u novostvoreni logor Jasenovac. Lokacija logora ostala je nakon rata neistražena zbog dubokih jama u koje su odlagana tijela, od kojih su neke čak i betonirane od strane jugoslavenskih komunističkih vlasti. Tek su 1980-ih otkrivena dodatna nalazišta koja sadrže ostatke kostura. Počevši od 2009. godine, razne skupine, uključujući Srpsko narodno vijeće,
Židovsku zajednicu u Hrvatskoj i lokalne antifašiste, organizirale su komemoracijske ceremonije u čast žrtvama logora. Zbog toga je 24. lipnja u Hrvatskoj proglašen Danom sjećanja na logor Jadovno. Prvobitno podignut 1975. godine, spomenik u čast stradalima u logoru ostao je na mjestu petnaest godina sve do njegovog uklanjanja 1990. U nastojanju da se zamijeni, napravljena je replika izvornog spomenika koja je otkrivena 2010. godine. Nažalost, ova replika misteriozno je nestao unutar samo 24 sata nakon otkrivanja.
