– Mi se danas malo fokusiramo na afrička plemena, koja imaju totalno drugačiji način života u odnosu na evropljane. Naime, puno su skromiji od ostatka svijeta, mnogi od njih žive na minimumu, a danas govorimo o jednom posebnom plemenu…..
Muške pjesme za udvaranje ženama ključne su u procesu udvaranja i prosidbe. Kako je među ženama pismenost velika, one se često uključuju u skladanje pjesama. Uzmimo primjer Tuarega, starog berberskog plemena koje živi u regiji Sahare; oni imaju svoje principe koji su u suprotnosti s onim što se za vas smatra normalnim. Budući da su muslimansko pleme, oni imaju svoj način rada. Broj ljudi u ovoj skupini nije točno poznat, no procjene se kreću od 100.000 do 3 milijuna. Sastoji se od plemenskih jedinica, od kojih svaka ima svoj zaseban način života i uvjete koji zajednički jezik čine njihovim primarnim ujedinjujućim faktorom.
- Nazivaju se “Plavim ljudima” zbog njihove sklonosti nošenju plave odjeće, Tuarezi. Iako su sunitski muslimani, njihove vjerske prakse su pod velikim utjecajem drevnih predislamskih običaja. Muškarci – ne žene, za razliku od mnogih drugih muslimanskih društava – skrivaju svoja lica. Međutim, to je samo jedan aspekt vezan uz njihov jedinstveni kulturni identitet. Prije braka žene u ovom plemenu imaju iste principe i slobodu kao i muškarci. Pojedinci ovog plemena slobodni su mijenjati partnere i živjeti s istim principima i slobodama kao i njihovi muški kolege. Zanimljivo je i to da žene u plemenu ne nose velove dok se muškarci kite tirkizno plavim velovima, po čemu je pleme i dobilo ime.
Dok je Henrietta Butler vodila sesiju fotografiranja, pitala je zašto. Plemenici su odgovorili da su žene vrlo lijepe i da žele vidjeti svu njihovu ljepotu. U tom društvu žene mogu inicirati razvod i nakon toga zadržati svoju imovinu. Poštovanje prema matrijarhu toliko je duboko ukorijenjeno da zet nikada ne bi jeo u prisutnosti svoje svekrve. Smatra se sramotnim da muškarac jede u istoj prostoriji s bilo kojom drugom ženom osim s onom s kojom je jako intiman.
Bilo bi vrlo drsko dijeliti obrok s ponosnom osobom. Ova nacija, unutar ovih posebnih muslimanskih običaja, podržava ono što je općenito neprihvatljivo u većem dijelu muslimanskog svijeta. U ovom društvu, zanimljivo je primijetiti da su muškarci pokriveni velom, a ne žene. Različiti autoriteti još uvijek raspravljaju o razlozima ove prakse. Neki tvrde da je to iz praktičnih razloga kao što je zaštita očiju od pijeska; drugi tvrde da je duhovno motivirano da spriječi zle duhove da napuste osobu i uđu u drugo tijelo. Stupanj seksualne slobode u ovoj zemlji je prilično zapanjujući.
Tip može tajno ući u gospođin stan, ali samo kroz stražnji ulaz. Noću može uživati u društvu svoje žene dok se ostali ukućani ponašaju kao da ništa ne znaju. Isto tako, na ženi je da odredi broj muških prijatelja koje će pozvati u svoju kuću – i kada. Sve radnje moraju se obavljati u najvećoj tajnosti i s poštovanjem, ponavlja fotograf koji je snimio opsežnu evidenciju ove zajednice. Zbog ovih sloboda žene se u ovoj zemlji udaju relativno kasno, što se tiče muslimanskih naroda, s oko 20 godina. Umijeće udvaranja i prosidbe pod velikim je utjecajem pjesama koje su skladali muškarci kako bi pridobili žene.
S druge strane, žene, koje su većinom obrazovane, često su okupirane uokvirivanjem stihova poezije. Oženiti ženu ne znači oduzeti joj slobodu. Žena postaje vlasnica stana zajedno sa svim živim bićima koja obitavaju na ovom mjestu. Ovo imanje je najveći prosperitet ovdje. Tuarezi vjeruju da životinje predstavljaju bit bića. Daju nam hranu (održavaju nas svojim mlijekom i mesom) i osiguravaju materijale za odjeću (preko svoje kože). U svijetu bez životinja ne bi bilo pojma doma jer one čine mjesto prikladnim za ljudski opstanak i zadovoljenje naših potreba.
Ovo je tipično za mnoge afričke zemlje; stoga veliki broj odvajanja. U tim situacijama žena će obično zadržati kuću i kućne ljubimce. Zanimljivo je da većinu brakorazvodnih parnica pokreću žene. Nakon raspada braka, muškarci se vraćaju u roditeljski dom – obično samo s devom. Na razvod se u našoj zemlji ne gleda kao na nesreću. S druge strane, slavi se s velikom veličanstvenošću kojom se obilježava ženina sloboda i mogućnost sklapanja drugog braka. Snaga matrijarhalne tradicije može se vidjeti iz osebujnog gledišta usvojenog pri promatranju obiteljskog stabla, dajući veću važnost ženskim članovima.
U suprotnosti s tradicijom, kada se muškarac oženi on odlazi živjeti sa ženinom obitelji radije nego da se žena preseli u obitelj svog muža. Jednako zanimljivo obilježje je pravilo nasljeđivanja među njima, po kojemu čovjek ostavlja svoja imanja ne vlastitim sinovima nego sinovima svoje sestre; jer oni drže da su drugi izravnije povezani s očevom obitelji, kako ćemo dalje objasniti. Za sestrino dijete je svakako rodbina, dok je u slučaju djeteta samo je stvar vjere vjerovati da je takav.
