Za ovaj vikend, spremili smo vam jednu jako neobičnu priču, a koja nam dolazi iz Republike Srpske. Naime, ono što je specifično za njih sve je to, da se ama baš niakda nisu udavale….
“Mi živimo iz naših borbi, našeg rada i naših nastojanja. Mnogo se trudimo, a malo trošimo.” Ovako je prije nekoliko godina svoju životnu priču ispričala Stoja, jedna od pet sestara Zarić koje žive na svom obiteljskom imanju u selu Mrtvica, između Brčkog i Lopara. Sestre Zarić — Petra, Stoja, Goja, Anica i Živana — iz sela Mrtvica kod Brčkog, iako su dobro zagazile u osamdesetu i devedesetu, ostale su neudate i cijeli su život posvetile roditeljima i radu u zajedničkom domaćinstvu.
Funkcioniraju slično tradicionalnim obiteljima u kojima su obveze svakog pojedinca na gospodarstvu bile jasno definirane. Zato se vrijedne sestre bave poljoprivredom, uzgajaju stoku i preuzimaju razne poslove koji su obično povezani s muškarcima, radeći neumorno od zore do mraka. Jovo i Spasenija, njihovi pokojni roditelji, bili su rodonačelnici trinaest potomaka. Muška djeca nisu preživjela odraslu dob.
Od braće i sestara dvije su se sestre udale, a pet ih je ostalo s roditeljima pomagati u svakodnevnim poljoprivrednim poslovima i služiti kao zamjena za svoju umrlu braću; Ovih pet sestara su djevice. Kako primjećuje Avaz iz Boasana, u sezoni sjetve kukuruza sestre su obično u stisci s vremenom. Dok jedna sestra radi na čišćenju trošnog zida kuće svojih predaka, druge dvije užurbano pripremaju sjeme za sadnju. Gotovo ih je nemoguće okupiti na jednom mjestu, jer su često zauzeti raznim poslovima; Ipak, priznaju da se oslanjaju na pomoć susjeda kada je to potrebno.
Čini se da je Božja providnost odlučila da nas, pet sestara Zarić, ostanemo neudane, a živimo zajedno u zajedničkom kućanstvu. Dok nas zdravlje bude služilo, radit ćemo i ustrajati, poručuju sestre koje su dobile samo pohvale od susjeda i mještana Mrtvice. Od majčine smrti suzdržavaju se od gledanja televizije. Majka Spasenija napunila je gotovo 100 godina prije nego što je umrla 2007. godine, samo četiri mjeseca nakon stote obljetnice. Nakon majčine smrti nosili su crnu odjeću, suzdržavali su se od gledanja televizijskih programa i suzdržavali su se od slušanja radija. Kako sami priznaju, nemaju vremena za takvo uživanje.
Seljani tvrde da su osebujni. S obzirom na to da je emisija sa sestrama Zarić snimljena prije sedam godina na RTS-u, nedostaju trenutne informacije o njihovom trenutnom stanju. Sestre Zarić iskreno, s iskrenim uvjerenjem, zahvaljuju na ostanku sa svojim roditeljima, potvrđujući da bi i one, da im se pruži prilika, pošle na isti način života. Na njihovom imanju živi značajan broj goveda, ovaca, svinja i peradi i ne prezaju od teškog rada. Upravljaju ogromnim zemljištem, a kada je potrebno, spremni su zakupiti dodatno zemljište.
