Za danas smo vam spremili par jako zanimljivih detalja, o privatnom životu Ilde Šaulić. Naime, poznato je da je još 2019 godine, zajedno sa suprugom i djecom odselila u Ameriku gdje danas i živi…..
Dok je Šaban bio živ, Goca je redovno iz korijena mijenjala izgled njihove rezidencije – ponekad svake treće ili četvrte godine. Takva dinamika uređenja doma bila je izvor mnogih anegdota, uključujući i jedan drski incident kada je Šaban, vraćajući se s nastupa, greškom pokušao otključati vrata komšijskog stana, misleći da je to njegov novi dom. Kasnije je tu epizodu prepričao medijima sa smiješkom, nazvavši je jednom od onih simpatičnih životnih zbrki.
Nakon djetinjstva ispunjenog stalnim promjenama adresa, Ilda je pronašla svoju luku spokoja kada se udala za Bojana Vučkovića, uspješnog biznismena. Zajedno su stvorili dom ispunjen ljubavlju i toplinom za sebe i njihovu kćer Emu. Iako je dugi niz godina brižno čuvala privatnost, naročito kada je riječ o njihovim nekretninama u Americi, nedavno je napravila izuzetak. Na svom Instagram profilu podijelila je fotografiju luksuznog stana u New Yorku.
Taj stan, smješten u srcu Manhattana, s prozorima od poda do stropa, pruža zapanjujući pogled na Empire State Building. Opremljen je ukusnim i pažljivo biranim namještajem koji spaja eleganciju i udobnost. Ilda u njemu provodi nekoliko mjeseci godišnje, prateći supruga koji poslovno boravi u SAD-u. U međuvremenu, pronašla je i svoju profesiju – postala je teniski trener, spajajući ljubav prema sportu s talentom za rad s ljudima.
Međutim, dok Ilda živi u dinamičnom ritmu između dva kontinenta, ne zaboravlja svoje roditelje. No, kao i mnogi, uhvatila se kako rijetko zastaje da se ozbiljnije pozabavi njihovom svakodnevicom. Jednog dana, zatekla ih je iscrpljene, izgubljene u vremenu, s hladnjakom punim pokvarene hrane. Željela je pomoći, napunila je frižider delicijama iz elitnog restorana, kupila novu odjeću, ali sve je ostalo netaknuto.
Otac ju je dočekao u staroj kariranoj košulji, majka u nostalgičnoj haljini iz osamdesetih. Kada je pokušala zamijeniti majčin stari kaput novom bundom, činilo se da je to uspjelo – barem na trenutak. Ali godinu dana nakon majčine smrti, u dubini ormara pronašla je tu bundu – nikada nošenu, s etiketom još zakačenom.
Preplavljena tugom i kajanjem, shvatila je da su njihovi izbori, ma koliko skromni, nosili duboko ukorijenjene emocije. Taj trenutak u njoj je probudio sjećanja na vlastite greške, kao da su svi ti pokušaji da im „pomogne“ bili više za njezinu savjest nego za njihovu stvarnu sreću.
Kao da je, tragajući za savršenstvom, previdjela ono najvažnije – razumijevanje. Taj isti osjećaj nemoći obuzeo je i mene dok sam slušao njenu priču. Prepoznao sam u njoj vlastitu borbu, vlastite pokušaje da, kroz stvari, nadoknadim ono što bi trebalo doći iz srca. Jer, katkad ono što roditelji žele nisu nove stvari – već stari osmijeh, poznati glas i neko ko će jednostavno sjesti pored njih.
