U nastavku našeg današnjega članka, jedna jako zanimljiva tema, a koja je povezana sa svim onima koji na žalost više nisu sa nama. Naime, zadušnice su nam pred vratima, a sve kreće prije samog vaskršnjeg posta. Neke stvari se moraju znati, i zato danas pišemo o njima, ako niste upućeni u iste.
U subotu, 9. marta, obilježit ćemo inauguracijski ovogodišnji zimski spomen. Po tradiciji, običaj je obilazak grobnog mjesta, pažnja na njegovu urednost, paljenje svijeća i zaustavljanje u crkvi.
Značaj Dana sjećanja je u činu odavanja počasti i sjećanja na preminule. Od ključne je važnosti obilježiti ih paljenjem svijeće. Ako nije moguće posjetiti njihovo groblje, može se otići u crkvu i zapaliti svijeću da se pomoli za miran pokoj njihovih duša. Kada prisustvujete jutarnjoj liturgiji u crkvi, koje stvari treba imati na umu da ponesete?
Za propisno odavanje počasti upokojenima za vrijeme parastosa, običaj je da se donese kuhano žito, crno vino, žitna svijeća, pojedinačne svijeće za svakog umrlog ili jednu veliku svijeću za cijelu grupu, spisak s imenima vaših najmilijih koji su prošla i, ako je moguće, novčana donacija crkvi.
Nakon vjerskog obreda, u crkvi se održava komemorativno okupljanje, nakon čega slijedi posjeta grobnim mjestima upokojenih. Koji se predmeti obično donose na groblje kao simboli sjećanja?
Prilikom odavanja počasti na mezaru, običaj je da se sa sobom ponese svijeća, malo žita i boca crnog vina. Osim toga, nije neuobičajeno da pojedinci donesu i kekse, kafu, omiljene bombone ili čak pivo kao počast preminulima. Prevoz žita, vina i svijeća na groblju ima posebnu i značajnu svrhu. Svjetlo Kristovo predstavljeno je svijećom, dok je pojam zrna koje umire da bi urodilo plodom naglašen izjavom Isusa Krista. Kako bi simbolizirao Božje milosrđe u liječenju rana grijeha, svećenik će preliti žito vinom.
Na sahranama je uobičajeno paljenje svijeća za pokojnike kako ne bi ostali u mraku tokom cijele godine. Dok neki vjeruju da se i žito i hrana pripremaju posebno za pokojnika, u stvarnosti, ovi prinosi su namijenjeni onima koji se okupljaju i prolaze, s namjerom da pokojnika uključe u svoje molitve.
Slatkiši i druge poslastice ostavljene na groblju podliježu istim smjernicama. Zimske zadušnice se održavaju u subotu prije Mesofestacije, dok se ljetne zadušnice održavaju u subotu uoči Dušnog dana. Slično, misi se održavaju u subotu uoči Mihovila, a jesenji parastosi služe se u subotu pred Mitrovdan.
Tokom zadušnice, pojedinci se okupljaju u crkvi da učestvuju u Svetoj Liturgiji i prisustvuju parastosu, tokom kojeg sveštenik preliva žito vinom. Nakon bogosluženja, ljudi nastavljaju do počivališta pokojnika. Na grobovima se pale svijeće, a svećenik izvodi kratak ritual dok tamjanom raznosi grobna mjesta.
Praksa odnošenja kuvanog žita i na groblje i u crkvu služi kao podsjetnik na duboke Kristove riječi, naglašavajući da žito samo svojom žrtvom daje plod, ne u tami, već u svjetlucavom prisustvu Sunca. Prelivanje žita crvenim vinom od strane svećenika simbolizira iscjeliteljsku snagu Božjeg milosrđa, koja može zalijepiti rane nanesene grijehom. Svjetlo Kristovo simbolizira svijeća, koja služi kao podsjetnik na prosvjetljenje koje Krist donosi dušama preminulih. Ove zadušnice, povezane s početkom Uskršnjeg posta, nisu fiksirane za određeni datum i mogu se promatrati u različito vrijeme.
Dan na koji se održavaju ove komemorativne ceremonije poznat je kao Nedjelja sjećanja, koja se naziva i nedjeljom prije Uskršnjeg posta. Ovaj značajan dan pada tri sedmice prije početka posta, u sendviču između Sebične nedjelje i Bijele nedjelje, poznate i kao Mesopusna nedjelja.
Tokom ove sedmice nema hitne pripreme za mladenkinu haljinu jer to neće biti potrebno još neko vrijeme. To je zbog izostanka vjenčanja od nedjelje nakon parastosa do ponedjeljka Strasne sedmice.
