– Prije dva dana obilježena je godišnjic velikog masakra koji se 5 maja desio u Mladenovcu u Srbiji. Sve se desilo samo dva dana nakon stravičnog masakra u Beogradu, kojeg je počinio maloljetni Kosta Kecmanović.
U okolini Kragujevca Uroš Blažić (22) iz Dubone kod Mladenovca pre godinu dana neslavno je izvršio stravičan masakr odnevši živote devet osoba, a dvanaestoro ih je teško ranilo. Nakon što je izbjegao uhićenje, Blažića je policija naposljetku otkrila u ujakovom kokošinjcu, nakon što je u tri navrata zaspao.
Suđenje okrivljenom Blažiću na Višem sudu u Smederevu zakazano je za 23. svibnja. Blažić se tereti za teško ubojstvo, navodi se u optužnici nadležnog tužiteljstva. Navodni zločin dogodio se 4. svibnja 2023. godine kada je Blažić pucao iz kalašnjikova na skupinu mlađih osoba kod spomenika u Ravnom Gaju, nedaleko Malog Orašja. Silovito divljanje potom se nastavilo u školi u Duboni. Uz Uroša, u optužnici se spominje i njegov otac Radiša koji mu je pribavio oružje kojim je počinjen masakr.
Tijekom počinjenja zločina nedostajalo mi je točno odredište na umu. Namjera mi je bila da se probijem do autoputa i krenem prema Beogradu, ali dalje od toga nisam imao nikakav konkretan plan u vezi s mojim sljedećim koracima ili kuda. Moj primarni cilj bio je pronaći mjesto za skrivanje, iako nisam imao na umu određenu lokaciju. Konačni cilj je bio što više se distancirati od scene. Procjenjujem da sam hodao tridesetak minuta, možda i duže, prije nego što sam odlučio baciti automatsku pušku. Bio je to svjestan izbor, budući da sam shvaćao važnost izbjegavanja pozornosti i stapanja s okolinom dok se probijam prema autocesti. Ove izjave Blažić je dao na saslušanju u Višem javnom tužiteljstvu u Smederevu, samo dva dana nakon incidenta.
Na osnovu dostupne optužnice, kako prenosi Kurir, optuženi je detaljno opisao svoj dolazak na naplatnu rampu Mali Požarevac, gde je oteo i jednog taksistu i mladu putnicu. Kako bi kontrolirao svoje zarobljenike, mahao je eksplozivnim napravama koje je držao u ruci, a tužiteljici je čak priznao da je povremeno zadrijemao u vozilu.
Dok sam se upuštao u dublji dijalog s mladom ženom i taksistom, zadržao sam potpunu pribranost i svijest o događajima koji su se odvijali. Preplavio me neobičan osjećaj krivnje, tjerajući me da dam svečanu zakletvu da ću ih zaštititi i bez oklijevanja se pobrinuti za njihove potrebe, jer su me, u istom trenutku, spasili od neposredne opasnosti. Blažić je dalje ispričao da je njegov stric Goran Gavrilović, nakon što se sklonio u kokošinjcu, utonuo u miran san.
U jednom sam trenutku utonula u san, obučena samo u majicu kratkih rukava jer sam trenirku ranije odbacila. Preplavljen osjećajem topline, naglo sam se probudio uz odjekujući povici specijalaca. Žurno sam otključao vrata kokošinjca, ugledavši njihovu prisutnost, i smjesta sam im se prepustio u ruke.
Tijekom duže vožnje, taksist je primijetio da je Uroš Blažić nakon tragičnog događaja više puta zaspao.
- U želji da prikrije naše odredište nakon odlaska od suvozača, on je iz auta doviknuo: “Idemo za Beograd!” Namjera mu je bila zamagliti svoje prave planove. Uputivši me da isključim tablet i taksimetar, uputio nas je prema Kragujevcu. Uzevši moj telefon, programirao je navigaciju za Kragujevac. Dok sam točio gorivo u vozilo, pomno je promatrao svaki moj pokret, bojeći se da bih nenamjerno mogao nešto otkriti i ugroziti njegovu tajnu. Ove detalje taksist je ispričao u svom službenom iskazu koji je uvršten u optužnicu.
Na putu do Kragujevca ta je osoba u dva navrata zadrijemala. Primijetio sam značajno smanjenje njihove uznemirenosti, pa sam se suzdržao od upuštanja u razgovor kako bih spriječio bilo kakvu nenamjernu provokaciju ili pogrešne primjedbe.
Prema svjedočenju vozača taksija, pomahnitali ubojica je nakon buđenja zgrabio svoj telefon i udubio se u čitanje novinskih članaka o vlastitim gnusnim radnjama.
Prema optužnici, upravo sam čitajući internetske vijesti saznao da mu je otac bio u srpskoj vojsci.
U Malom Orašju održana je svečana komemoracija u spomen na šest mladića koji su tragično izgubili živote u zajedničkom druženju i uživanju u društvu. Uroš Blažić 4. svibnja bezočno im je ugasio živote iz automatskog vatrenog oružja. Među stradalima je i Nemanja Stevanović, mladić kojeg je obitelj cijenila kao živog duha, čija je odsutnost ostavila nenadoknadivu prazninu.
Tijekom obilježavanja godišnjice prikazan je i film, kako piše Kurir, u kojem obitelji žrtava govore iskrene priče o svojim najmilijima, uključujući i Nemanju, kojeg su se rado sjećale i njegove sestre. i majka.
Nemanjina majka prisjetila se živahne i energične naravi svog sina. Kako bi ublažili njegov nemir, hranili bi ga dok je bio u pokretu. Iznenađujuće, u dobi od pet godina pokazao je nevjerojatnu sposobnost upravljanja i traktorima i automobilima, što mu je donijelo neizmjernu radost. Njegova potreba za stalnim društvom značila je da jednostavno ostajanje kod kuće nije dovoljno da ga umiri. Njihovo je kućanstvo uvijek vrvjelo od aktivnosti, ali sada joj neodoljiva tišina teško pritišće srce. Ljubav koju je Nemanja gajio prema glazbi i dan danas odzvanja melodijama koje dopiru iz njegovog automobila i sobe.
Teodora, njegova sestra, prenijela je svoju duboku privrženost bratu i osjećaj sigurnosti koji je osjećala u njegovoj prisutnosti.
Teodora se prisjetila drage veze sa svojim zaštitnikom, ističući osjećaj sigurnosti koji je osjećala u njegovoj prisutnosti. Njihov odnos karakteriziralo je duboko cijenjenje međusobnog društva i zajednička ljubav prema glazbi. Dok je Teodora često predlagala odlazak kući, on je uvijek želio produžiti njihovo zajedničko vrijeme, uživajući u društvu, smijehu i sveukupnom uživanju. Značajno je da je zadržao marljivu radnu etiku, dajući vrijedne doprinose, a sve to uz stalni osmijeh. Teodora se rado prisjetila njihovih planova da te godine odu na more.
Nemanjina sestra je uz smiješak rekla da bi bilo bolje da su obojica, njegova djevojka i prijatelji, otišli zajedno, jer im se planovi ne ostvaruju bez društva.
Toga su dana sve aktivnosti bile zaustavljene zbog nepredviđenih prekida. Važno je podsjetiti da je Nemanja jedne večeri tragično završio kod Ravnog gaja u Malom Orašju. On je prilikom incidenta zadobio ozljede i nažalost preminuo je u smederevskoj bolnici, unatoč obećanju majci da će ostati budan. Usrdno moleći svog sina, majka ga je očajnički preklinjala da ostane budan, bojeći se za njegov život cijelu noć.
Ranije je Nemanjina obitelj podijelila da su njegove posljednje riječi bile umirujuće: “Ne brini, mama, neću.
