– Svetlana Bojković je defintiivno glumica, koja je ostavila jako duboki trag u domaćem filmu., Danas već polako ulazi u godine, ima sve manji broj angažmana, te se više posvetila porodici i prijateljima. Slijedi i njena životna priča koja je i više nego zanimljiva.
Nakon gubitka prvog muža 1993. godine, Cece Bojković ušla je u ljubavno partnerstvo sa Mucijem, svojim drugim mužem, sve do njegove smrti 2004. Nakon ovih teških vremena, sreću je ponovo pronašla 2011. godine kada se udala za diplomatu Slavka Kruljevića, obeležavajući njen treći brak.
Rođena u Zemunu 1947. godine, Svetlana Ceca Bojković detinjstvo je provela na Vračaru. Njen otac Cvetko je radio kao oficir i geometar u Vojnogeografskom institutu u Beogradu, a majka Vera posvetila se domaćici. Cvetko Bojković je bio poreklom iz Kumanova, a Vera iz Knjaževca.
Nakon što je završio školovanje na Kraljevskoj vojnoj akademiji, Cvetko se nakon susreta sa Verom preselio u Beograd. Tokom intervjua, otvoreno je priznala strogu prirodu svojih roditelja i njihovu nepokolebljivu pažnju prema njoj, jer se smatrala sastavnim dijelom porodice. Domaćinstvo je bilo vođeno utvrđenim rasporedom, koji je diktirao vrijeme obroka, obrasce spavanja i sate učenja. Razmišljajući o svojoj prošlosti, Svetlana je izrazila želju da se bavi glumom kao sredstvom za oslobađanje od krute strukture i pedantnosti koja je prožimala njihov dom.
Od malih nogu je pokazivala talenat za klavir, što ju je navelo da upiše muzičku školu uz redovno osnovno obrazovanje. Nastavljajući studije, upisala je prirodno-matematičke nauke u IV beogradsku gimnaziju, a pohađala je i srednju muzičku školu. Razmišljajući o svojoj prošlosti, jednom je spomenula svoju urođenu želju da ostane angažovana i uključena. Odličan akademski u obe institucije, čak je dobila i prestižnu Vukovu nagradu kao jedan od početnih dobitnika.
- Gluma je od malih nogu njena strast, pothranjena čestim odlascima u Pozorište marioneta i Pozorište „Boško Buha“. Tek kasnije je počela da istražuje svet zabave za odrasle. Tokom godina osnovne i srednje škole aktivno je učestvovala u dramskim sekcijama, usavršavajući svoje veštine. Kada je stigla u srednju školu, već je pripremila recital koji je pokazao njen talenat i omogućio njenoj školi da se takmiči sa ostalima u Beogradu.
Sa 16 godina je krenula na put u svet glume, nastupajući u Amaterskom pozorištu „Dadov“. Po završetku školovanja, donela je odluku da svoju strast nastavi prijavljujući prijemni ispit na prestižnom Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Ovaj izbor je ostavio njene roditelje u stanju očaja, jer su njena akademska dostignuća bila takva da je lako mogla da dobije prijem na bilo koji univerzitet bez potrebe da se podvrgne rigoroznom procesu prijemnog ispita.
Tokom vremena prije ispita, glumica je dobila smjernice i podršku od svog tadašnjeg dečka Miloša Žutića. U tom vremenskom okviru dogodio se početak njene početne, duboke romantične priče.
Uspješno upisavši Akademiju kod profesora Predraga Bajčetića, ubrzo je dobila svoju prvu pozorišnu ulogu na drugoj godini fakulteta. Putevi su im se ukrstili tokom njene potrage za prijemom na akademiju, uz njegovu pomoć u pripremi ispita. Njihova veza je brzo procvjetala, dovodeći do braka tri godine kasnije.
Na mom putovanju u tom pravcu, činilo se da se sve odvija ubrzanim tempom. Samo dve godine po prijemu na Akademiju, dobio sam neverovatnu vest da sam primljen u stalni član ansambla Jugoslovenskog dramskog pozorišta, sve dok sam bio student. Ova izuzetna prilika mi se pružila odlukom samog Bojana Stupice! Godina 1968. bila je posebno bogata događajima, jer sam imao privilegiju da nastupim u sedam različitih premijera. Povrh toga, imala sam osmu premijeru koja je bila posebno lična i značajna: moj brak sa talentovanim glumcem Milošem Žutićem. Nakon ovih burnih iskustava, 1970. godine uspješno sam završio studije. I začudo, do kraja 1972. radosno sam dočekao dolazak kćerke Katarine, od milja zvane Kaja. Ovi dragi trenuci su oblikovali moju karijeru i život kao glumice.
Tokom svog otkrivanja, spomenula je da se susreće sa poteškoćama u trudnoći.
– U meni je gorjela želja da imam dijete, ali sam nailazila na poteškoće sa prethodnim trudnoćama. Dakle, kada je ova trudnoća nastupila, prihvatila sam je kao božanski blagoslov. Mojoj radosti nije bilo granica. Tokom cijelog putovanja, moj um nije bio ispunjen ničim osim pozitivnosti, a čin rađanja postao je transcendentno iskustvo. Jer ne postoji ništa na ovoj zemlji što bi moglo parirati golemom veličinom emocija koje sam osjetila kada sam čula prvi plač moje dragocjene Kaje… – izrazila je.
Na trećoj godini studija sklopila je brak sa prvim supružnikom Milošem.
U dvadeset i jednoj godini stupila sam u brak sa Milošem, koji je bio osam godina stariji od mene. Naša nezrelost dovela je do propadanja našeg braka, ali je naša ljudska veza ostala netaknuta. I dok smo oboje ulazili u nove brakove – ja sa rediteljem Ljubomirom Mucijem Draškićem, a on sa glumicom Ognjankom Ognjanović, sa kojom je dobio sina Đorđa – naša veza je opstala do kraja njegovog života 1993. godine, kada je imao pedeset četiri godine. star. Uprkos okolnostima, ostali smo neverovatno bliski. Nažalost, Miloš je podlegao teškoj bolesti.
Od nepune osamnaeste do trideset pete, dijelio sam svoj život sa Milošem, vrijeme koje je imalo ogroman značaj u oblikovanju mene. Naravno, kao i svaka veza, imali smo svoj dio trivijalnih sporova. Možda nisam u potpunosti doživjela život kao žena, jer je on bio i moj prvi ozbiljni romantični partner. Moguće je da da sam bila starija i zrelija, ne bih odlučila da prekinem brak. Međutim, jednostavno su se stvari odvijale, kako je ispričala Svetlana.
Ceca je tokom razgovora razgovarala i o svom bračnom odnosu sa Mucijem.
Tokom 1980-ih, našao sam se u situaciji u kojoj su se moji brakovi preklapali. Sa Mucijem sam već bila u braku pre nego što je moj razvod od Miloša okončan. Snaga naše ljubavi premašila je sve zakonske norme, a tek 1990. smo se zvanično vjenčali. To je bilo zato što je Muci također okončao svoj prethodni brak na sličan način kao što sam ja okončao svoj. Ona je podijelila ovu informaciju.
Krajem 1990-ih počeo ga je obuzimati osjećaj malodušnosti, što je dovelo do potpunog napuštanja nade. Prije toga, uvijek se odupirao ideji da potraži savjet liječnika. Nakon bombardovanja, saputnici su ga otpratili do bolnice “Sveti Sava”, gde su lekari utvrdili da ima problema sa njegovim krvnim sudovima. Nažalost, preminuo je 2004. godine od srčanog udara kada mu je bilo šezdeset sedam godina.
Proslavljena glumica Svetlana Bojković neustrašivo je pričala o svojoj ćerki Katarini Kaji Žutić, koja je takođe glumica, kao i o izazovima sa kojima se suočavala u potrazi za majčinstvom.
- Gloriji je Kaja rekla da ima ogromnu podršku i od muža i od Glorijinog muža. Prevazilaženje njihovih borbi donelo im je sreću. Kaja je priznala da nemaju svi priliku da imaju djecu, ali je naglasila da se i bez njih može živjeti ispunjen život. Iako je lepa perspektiva imati unuke koji će nastaviti porodično nasleđe, Kaja je našla veliko zadovoljstvo na svom i Katarininom životnom putu. Vjerovala je da njihova priča obuhvata sve što je poželjela i postigla u svom ovozemaljskom postojanju.
