U javnosti poznata po svom osmijehu i vedrom duhu, Nataša Aksentijević iznenadila je mnoge kada je u nedavnom televizijskom gostovanju otvoreno progovorila o događaju iz svoje mladosti koji je do sada bio potpuno nepoznat.
Umjesto uobičajenih anegdota iz glumačkog života, podijelila je lično iskustvo iz srednjoškolskih dana – iskustvo koje ju je oblikovalo, ali i zauvijek obilježilo.
Kao tinejdžerka, bila je gimnazijalka sa stavom, osoba koja se nije ustručavala glasno reći ono što misli. U tadašnjoj političkoj atmosferi, takva otvorenost nije bila dobrodošla. Jednog dana, prije više od trideset godina, policija je došla po nju u školu. Bez detaljnih objašnjenja odvedena je na ispitivanje koje je trajalo satima. Provela je cijeli dan zatvorena u ćeliji, bez pertli i bez ikakvog kontakta sa spoljnim svijetom, suočena sa strahom, ali i vlastitom odlučnošću.
Nataša je svoju priču ispričala mirno, bez dramatizacije, ali su njene riječi nosile snažnu težinu. “Znala sam da želim da živim u zemlji gdje se smije govoriti slobodno”, rekla je. Već tada je razumjela cijenu slobode i bila spremna da je plati. Nije se povukla ni pred autoritetom ni pred prijetnjom represijom.
- Ovo je bio njen prvi, bolan susret sa sistemom koji ne trpi drugačije mišljenje. Tada je shvatila da pravda i sloboda nisu nešto što se podrazumijeva – za njih se mora boriti, ponekad i kroz bolna iskustva. Uprkos strahu, ostala je dosljedna. Upravo tada razvila je onu tvrdoglavu odlučnost koju i danas nosi, a koju mnogi prepoznaju kao njenu najveću snagu.
Njena ispovijest izazvala je snažan odjek u javnosti. Društvene mreže bile su preplavljene porukama podrške, a mnogi su u njenim riječima prepoznali vlastite uspomene iz turbulentnih devedesetih. Mnogi mediji prenijeli su njenu izjavu, naglašavajući važnost da javne ličnosti govore o ličnim traumama – jer time ruše zidove ćutanja i daju hrabrost drugima da i sami progovore.
Nataša je istakla kako joj je danas jasno da je baš to iskustvo odigralo ključnu ulogu u izgradnji njenog identiteta. “Možda bez te ćelije nikada ne bih spoznala koliko je sloboda dragocjena”, priznala je. Naučila je da nije dovoljno samo osjećati ono što smatraš ispravnim – potrebno je to i zastupati, pa čak i kada znaš da te mogu snaći posljedice.
- Govoreći o svojoj karijeri, naglasila je da je estrada često na meti predrasuda. Ljudi često sude glumcima na osnovu spoljnog sjaja, ne znajući kakve se životne priče kriju iza reflektora. Za nju, gluma nije bijeg, nego prostor u kojem može biti autentična. Otkrila je i da trenutno dijeli scenu s kolegom iz pozorišta koji joj je postao blizak i privatno, a zajednička energija i razumijevanje doprinose tome da se i na sceni i van nje osjeća sigurno.
Ova njena ispovijest dolazi u trenutku kada publika sve više cijeni iskrenost i autentičnost javnih ličnosti. U vremenu preplavljenom filterima i lažnim sjajem, otvorene i neuljepšane priče postaju rijetke, a samim tim i dragocjene. Nataša je dokazala da se hrabrost ne ogleda samo u velikim gestovima, već i u tihoj odlučnosti da ispriča ono što te oblikovalo.
- Privatno, trudi se da ostane vjerna sebi i svojim uvjerenjima. Ne srami se svojih emocija, nego ih smatra dokazom ljudskosti. Nakon emisije u kojoj je iznijela ovu priču, dobila je stotine poruka podrške. Komentari poput “Bravo za iskrenost” i “Ostala si svoja” nisu joj bili samo komplimenti – za nju su to bile potvrde da je vrijedilo proći kroz bolne trenutke i ostati dosljedna.
Stručnjaci su takođe istakli značaj njene odluke da javno progovori o ovom iskustvu. Kako je rekao jedan profesor psihologije, priče poput Natašine su ogledalo jednog vremena i važno ih je prenositi ne radi senzacije, nego da bi buduće generacije učile iz njih.
Danas, tri decenije nakon tog dana u školskim klupama, Nataša Aksentijević stoji kao ostvarena žena koja se ne stidi nijednog dijela svoje prošlosti. Naprotiv – ponosna je na to što je preživjela i na snagu koju je izgradila. Za nju, to nije bila samo epizoda, nego temelj cijelog njenog životnog puta. Kada se osvrne unazad, ne osjeća tugu, nego zahvalnost za sve lekcije koje je naučila.
U vremenu kada se hrabrost često pogrešno poistovjećuje sa glasnim nastupima, njena priča podsjeća da je prava snaga u tihoj, dosljednoj borbi za sebe. Kako i sama kaže – “Sloboda nije data, ona se brani – čak i kada imaš samo 17 godina i strah u očima.
