U današnjem članku vam pišemo na temu nepoštovanja granica i koliko može biti teško nositi se sa susedima koji ne priznaju tuđe pravo na privatnost i resurse. Priča o jednom komšiji koji je neprestano koristio struju svog suseda bez dozvole postavlja pitanje kada je granica između dobrih odnosa i otvorenog iskorišćavanja

Komšijski odnosi mogu biti izazovni, naročito kad se radi o deljenju zajedničkih resursa kao što je električna energija. U ovom slučaju, naš sagovornik nije mogao da veruje svojim očima kad je nekoliko puta dolazio kući i nalazio produžni kabl koji je išao iz garaže njegovog komšije do njegove vlastite utičnice. Na prvi pogled, mogao je da pomisli da je u pitanju samo slučajna greška, pa je, kako bi izbegao konflikt, odlučio isključiti kabl. Međutim, situacija je postajala sve ozbiljnija.

Nakon što je komšija ponovo nastavio s istim ponašanjem, naš sagovornik je odlučio da se suoči s njim. Pristupio mu je mirno i objasnio da koristi njegovu struju, što nije u redu, jer to utiče na njegovo brojilo i račun za struju. Umesto da se izvinjava, komšija je samo počeo da se smeje i rekao da se to radi „samo za par feninga”, minimizirajući problem i ne pokazujući nikakvo poštovanje prema tuđim granicama. Ovaj odgovor nije pomogao da se smiri situacija; zapravo, samo je pogoršao odnos.

  • Kao odgovor na uporno korišćenje njegove struje, sagovornik je odlučio da postavi zaključavajući poklopac na utičnicu, verovatno nadajući se da će tako zaštititi svoj prostor i resurse. Međutim, situacija je postala još bizarnija. U njegovom sandučetu je stigla poruka od komšije u kojoj je objasnio da zbog blokiranja „zajedničke utičnice” on neće moći da puni svoj električni bicikl van kuće kad pada kiša. Zatražio je da ostavi zadnju kapiju otključanu za njega, kako bi mogao nesmetano da napuni bicikl. Ovaj zahtev samo pokazuje koliko je komšija smatran da ima pravo na resurse svog suseda, a još više stvara utisak da potpuno ignoriše granice.

Sused nije želeo da započne rat, već je pokušao da pronađe razumno rešenje, nudeći da zajednički plate električara koji bi mogao da mu postavi spoljašnju utičnicu. Ipak, komšija je odbio ovu ponudu, što je dodatno pokazalo njegovu nesposobnost da poštuje pravo na privatnost i granice drugih. Umesto da pokaže zahvalnost, on sada priča sa drugim komšijama, optužujući svog suseda za škrtost i nesposobnost za međusobnu saradnju.

U ovoj situaciji, lako je postaviti pitanje: Ko je zapravo pretjerao? Da li je sused s pravom zaštitio svoj prostor i resurse, ili je možda reagovao previše oštro? Sa jedne strane, jasno je da je njegov komšija, koristeći njegovu struju bez dozvole, prešao granicu dobrih odnosa i čak prešao u iskorišćavanje. S druge strane, reagovanje sa zaključavanjem utičnice možda nije bila najprijatnija opcija, ali je sigurno bilo nužno kako bi se zaštitio od dalje zloupotrebe.

  • Komšije, kao i svi drugi ljudi, moraju poštovati međusobne granice, a u ovom slučaju, komšija koji je neprestano koristio struju bez pitanja jasno je pokazao da nije spreman za takvo poštovanje. Biti “dobar” komšija ne znači dozvoliti neprestano korišćenje tuđih resursa, pogotovo kada to stvara dodatne finansijske i emotivne troškove za osobu koja je iskorišćena.

Na kraju, bez obzira na to kako se ovaj konflikt razreši, važno je shvatiti da granice u odnosima sa susedima moraju biti postavljene jasno i čvrsto. Ako jedan komšija pređe granicu, to ne znači da drugi treba da popusti. Naprotiv, postavljanje granica je ključno za održavanje poštovanja i ravnoteže u bilo kojem susedstvu

Preporučeno