Rasema Musić iz Srebrenika doživela je najveću noćnu moru svakog roditelja. Decu koju je rodila i odgajala izgubila je preko noći, a bol i tugu za njima nosiće u sebi do kraja života.
– započela je Rasema svoje tužno otkriće: Imam unuka koji je trenutno u srednjoj školi i posjećuje me. U dobi od 6 godina ostao je siroče nakon očeve smrti. Osim toga, u Njemačkoj imam četvero unučadi koje nisam vidio 16 godina otkako mi je sin preminuo. Niti su me zvali niti sam imao priliku da ih vidim. Želim se ponovno ujediniti s njima, a onda neka mi Bog uzme dušu.
- Izgubio sam starijeg sina dok je čuvao krave. Jedna od krava omotala mu je tijelo oko ruke i povukla ga za sobom. Dovukla ga je točno pred naš dom; Prvo sam mislio da vuče najlon, ali ispalo je da je ona njega. Zgrabila sam ga u naručje, pokrila mu glavu svojim šalom i potrčala niz ulicu, vrišteći iz sveg glasa. Išao je u 4. razred i nosio je aparatić četiri dana prije nego što je preminuo. Nakon njegove smrti, nisam mogao jesti 12 dana; Izjavio sam da ću umrijeti — nisam više želio živjeti, i to je bilo konačno!
Tek kasnije mu je počela dijaliza. Tek što je završio srednju školu, s 20 godina, otišao je na rutinski pregled u Sarajevu, potpuno nesvjestan svoje bolesti. Tijekom tog pregleda otkriveno je da su mu otkazali bubrezi. Nikada nije izražavao nikakvu nelagodu sve do sinoć u 3 sata, kada je zavapio od bolova, spomenuvši da će hitna pomoć stići u 9 sati i odvesti ga na dijalizu. Otišao sam pronaći nekoga da ga odveze u bolnicu, ali je preminuo na putu do tamo. Ne mogu riječima opisati patnju koju sam proživio. Kad se nađem sama, gledam u njihove fotografije i plačem.
- – Na kraju sam izgubila i muža, a često kažem da nitko nema veći značaj u mom životu od njega. Uz njega sam doživio i uspone i padove. Dok ležim ovdje, gotovo da ga čujem kako govori: “Hajde, ustani, idemo popiti kavu i popričati”, jer je uvijek bio ljubazan prema meni.Moj treći sin otputovao je u Njemačku i pozvao me da mu se pridružim. Uzeo sam let i tamo proveo dva mjeseca. Imao je dvoje djece, a i on je preminuo. Umro mi je i drugi sin, koji je bio oženjen. Imala sam ukupno četiri sina i svi su otišli, zajedno s mužem…
– Posljednji je preminuo najmlađi sin, kojemu sam donirao bubreg kada je imao samo 8 godina. Liječnici su ukazali da je mogao uspjeti s mojim bubregom cijelo stoljeće. Uvijek ću pamtiti njegove posljednje riječi; pitao me: “Mama, da možeš, bi li legla ovdje umjesto mene?” Obratio mi se i potom posljednji put udahnuo. Jedini izvor utjehe mi je unuk koji me tamo posjećuje. – zaključila je.
BONUS TEKST:
Kopriva (Urtica dioica) je višegodišnja biljka koja se od davnina koristi u narodnoj medicini zbog svojih lekovitih svojstava. Ova biljka je prepoznatljiva po žarećim dlačicama koje mogu izazvati peckanje na koži, ali je takođe bogata hranljivim materijama i lekovitim sastojcima.
Lekovita svojstva
Kopriva je poznata po visokom sadržaju vitamina C, A, K, kao i minerala poput gvožđa, kalcijuma, magnezijuma i kalijuma. Takođe sadrži flavonoide, tanine i antioksidante koji imaju antiinflamatorna svojstva. Zahvaljujući tim supstancama, kopriva se koristi u lečenju raznih stanja, uključujući anemiju, reumatizam, artritis i probleme sa urinarnim traktom.
Upotreba u medicini
Kopriva se često koristi kao čaj ili ekstrakt. Čaj od koprive pomaže kod detoksikacije organizma, poboljšava funkciju bubrega i olakšava simptome alergija. Takođe se koristi za jačanje kose i poboljšanje zdravlja kože, jer pomaže u borbi protiv peruti i akni.
Zanimljivosti
Uprkos svom neuglednom izgledu i iritantnim dlačicama, kopriva je jedna od najvažnijih biljaka u narodnoj medicini. Zbog bogatstva hranljivih sastojaka, često se koristi kao prirodni suplement za poboljšanje zdravlja, posebno za jačanje imunološkog sistema i obnavljanje energije.
