Kao što i sami možete da zaključite po nasloivu našeg današnjega članka, govorićemo o Marini Tucakoviuć. To je žena, koja je za svoga života zaslužna za jako veliki broj hitova sa domaće estrade…
Mlada spisateljica je u nedavnom intervjuu za Kurir potvrdila priču, otkrivši da je Marini prodala svoje tekstove i da je Tucakoviću zaslužna značajna pomoć. Dugogodišnja gradska priča o tome da je ugledna Marina Tucaković po niskim cijenama otkupljivala pjesme od manje poznatih, mladih autora, a potom ih za velike novce prodavala umjetnicima, pokazala se točnom. Mlada spisateljica je u nedavnom intervjuu za Kurir otkrila da je Marini prodala svoje tekstove i priznala značajnu podršku koju je dobila od Tucakovića.
Djevojka koja je Marini godinama prodavala tekstove ispričala je svoju priču, ističući da situacija nije na glasu i da je Tucaković nije iskorištavao; nego je odigrala ključnu ulogu u postizanju priznanja u glazbenoj i zabavnoj industriji. Trenutno sam uspješan kao tekstopisac i mogu sa sigurnošću reći da sam zadovoljan smjerom u kojem ide moja karijera. Zadobio sam priznanje kolega skladatelja, uživam u produktivnim suradnjama i održavam poštene odnose s nekoliko pjevača, iako s njima obično ne komuniciram izravno. Međutim, to nije uvijek bio slučaj.
Da nije bilo Marine Tucaković, danas vjerojatno ne bih bio u ovoj profesiji; zapravo, možda sam odustao! Razlog je jednostavan: teško bih se snašao u spletkama, prijevarama, iznudama i svim neugodnim aspektima koji prate industriju zabave. Nažalost, s mnogim od ovih izazova susrela sam se od samog početka – tu je djevojka započela svoju priču i nastavila:
Od srednje škole smišljam tekstove pjesama, počevši s stvaranjem novih riječi za postojeće melodije. Ova praksa me natjerala da shvatim svoj talent. Međutim, kad sam krenuo na koledž i pokušao se njime baviti formalnije, nisam bio siguran u vezi s procesom i kome se obratiti sa svojim radom. Bilo je to prije deset godina. U početku sam se obraćao i poznatim i manje poznatim umjetnicima, slao sam im poruke na društvenim mrežama ili sam ih kontaktirao izravno ako sam imao njihove brojeve telefona. Većina je ljubazno odgovorila, često izražavajući svoju zahvalnost za tekst, ali naglašavajući da bez melodije riječi nemaju veliku vrijednost. Obično su mi savjetovali da se obratim kompozitoru.
Na kraju sam kontaktirao jednog od najpoznatijih skladatelja, što je bilo, vjerujem, 2013. godine. Nakon mnogo dana truda, konačno sam ga upoznao. Pregledao je moje tekstove, rekao mi da mu se jako sviđaju i obećao da će me uskoro nazvati s melodijom za koju bih mogao napisati tekst. Nažalost, više se nikada nije javio, ostavivši mene, razočaranu djevojku, šokiranu tim iskustvom. Susreo sam se s raznim iskustvima, ali priču ću zadržati kratko.
Baš kad sam bio na rubu da prestanem pisati, dogodila se krađa. Napisao sam stihove za jednog pjevača koji je bio dosta ljubazan i ponudio sam mu stihove ne očekujući naplatu, samo sam tražio potpis koji bi mi poslužio kao dobra promocija. Uvjeravao me da će se pobrinuti za to. Međutim, jednog dana je objavio pjesmu i sebe označio kao autora. Obeshrabrena, ponižena i osjećajući se opljačkano, bila sam spremna odustati od glazbe kad mi je prijateljica novinarka spomenula da je Marina poznata po tome što kupuje tekstove od pisaca u usponu. Odlučio sam pokušati, potpuno očekujući da će to biti još jedan neuspjeli pokušaj. Ipak, nešto me tjeralo da nastavim… Okrenuo sam njezin broj jednog proljetnog popodneva i sjećam se svakog detalja!
Kad se Marina javila, predstavio sam se i objasnio da imam neke poruke. Petljao sam i mucao, vjerojatno iz straha da će poklopiti. Ali onda sam čuo njezin glas s druge strane: “Pa, to je divno. “Po tvom glasu mogu reći da nisi dirnut korupcijom. Koliko imaš godina?” odgovaram joj i iznutra shvaćam da ova žena preoblikuje moju kulturnu perspektivu. Ipak, tijekom tog kratkog razgovora Marina predlaže da se nađemo za tjedan dana u kafiću na Vračaru.
Dogovaramo se vrijeme , a sada se taj dan bliži! Ponio sam sa sobom pet tekstova za koje sam smatrao da su jaki, stigavši točno na određeno mjesto, sjeo sam za stol i nakon nekoliko trenutaka primijetio sam Ulazak poznate plavuše u kafić – gospođa Marina Tucaković nastavila je prepričavati svoju vezu s Tucakovićevim. Mahnuo sam joj i veliki, topao osmijeh izbio joj je na licu, osmijeh koji je nosila svaki put kad bih je poslije posjetio. Prišla mi je, rukovala se sa mnom i sjela preko puta mene kad smo započeli uobičajenu razmjenu: pitanja o tome tko sam, moje podrijetlo, odakle sam i kako sam počeo pisati. Kad je konobar stigao, Marina je naručila: “Ja ću gin tonic, a cura…” Ja sam odgovorio “cappuccino”.
Zatim je tražila da vidi moje spise. Moram priznati da sam na ovaj sastanak s cijenjenom Marinom došao u nadi da će možda pristati kupiti barem jedan moj komad za 100 ili 200 eura, jer sam takve priče čuo od prijatelja. Nakon što je pročitala moju prvu priču, primijetila je: “S ovim se ništa ne može učiniti. To nije ljubavna pjesma; divna je, ali vjerujte mi, nitko ne želi snimiti pjesmu o gitari.” U tom sam trenutku počeo misliti da bi mogla biti u pravu.
Dok je čitala moj drugi tekst, podignula je pogled nekoliko puta i pitala: “Jesi li ti ovo napisao? Bilo mi je očito da gaji jake osjećaje prema njemu. Naposljetku je odvojila taj komad papira s desne strane i nastavila čitati Ostale tri pjesme koje je također cijenila, pjesme koje sam skladao za Marinu, a koje je ona dotjerala i oplemenila, izvodili su poznati umjetnici poput Ane Nikolić, Cece Ražnatović, Ace. Lukas, Dara, Seka Aleksić, Severina i mnogi drugi, Marini su, prema tvrdnjama iz više izvora, nadoknadili iznose od 2500 do 3000 eura, ali nitko od tih umjetnika nije prihvatio tekst od mene za 800 eura ; radije bi uzeli taj isti tekst od Marine i platili dva ili tri puta veći iznos.
