U Nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o avionskim nesrećama, koje su jako učestale u posljednje vrijeme. Naime, trebate biti baš maler, da se nađete u avionu koji doživi neki kvar u letu…
Jedna od najtragičnijih zrakoplovnih nesreća na području bivše Jugoslavije dogodila se 10. rujna 1976. godine iznad Vrbovca, oko 35 kilometara od Zagreba. Tog jutra, nebo je postalo poprište nezamislive katastrofe kada su se sudarila dva putnička zrakoplova – jedan u vlasništvu Inex-Adrie, drugi u vlasništvu British Airwaysa. Riječ je o čeonom sudaru pri velikoj brzini i na velikoj visini, koji se smatra jednim od najrjeđih i najstrašnijih incidenata u povijesti civilnog zrakoplovstva.
U to vrijeme Jugoslavija je bila ključna točka u europskom zračnom prometu, budući da su zemlje Istočnog bloka ograničavale zapadne prelete. Tog dana je DC-9 Inex-Adrie s 113 osoba poletio iz Splita za Köln, dok je Trident 3B British Airwaysa s 63 putnika i članova posade letio iz Londona za Istanbul. Unatoč stručnosti pilota, nesreća je nastala zbog propusta u kontroli leta u Zagrebu. Kontrolor je jugoslavenskom zrakoplovu naložio da ostane na trenutnoj visini i javi se kada preleti Zagreb, no poruka je bila nejasna. Pilot je zatražio pojašnjenje, ali odgovora nije bilo na vrijeme.
Na visini od 10.000 metara, pri brzini od preko 900 kilometara na sat, došlo je do katastrofalnog sudara. Krilo DC-9 presjeklo je kabinu Tridenta, izazvavši trenutačnu dezintegraciju. Trident se raspao i sletio stražnjim dijelom na tlo, dok se DC-9, s teško oštećenim krilom, srušio pod oštrim kutom. Niti jedna osoba nije preživjela – ukupno 176 ljudi izgubilo je život u djeliću sekunde.
Prve na mjesto nesreće stigle su lokalne vlasti i policija. Svjedoci iz Vrbovca opisivali su kako je nebo bilo prekriveno krhotinama, prtljagom, dijelovima tijela i osobnim stvarima putnika. Posebno potresna bila je scena bebine siluete među ostacima, iako kasniji nalazi potvrđuju da spasa nije bilo. Većina stradalih bili su njemački turisti, što je tragediji dalo međunarodni odjek.
Kontrolor leta Gradimir Tasić, koji je tada radio treći uzastopni dan po 12 sati, proglašen je odgovornim. Osuđen je na sedam godina zatvora, kazna mu je kasnije smanjena na tri. Njegovi kolege tvrdili su da je sustav zakazao – nedostatak osoblja, zastarjela tehnologija i preopterećenost doveli su do fatalne pogreške.
Na mjestu nesreće podignut je skromni križ u čast žrtvama. Tragedija i danas ostaje najgora u povijesti British Airwaysa. Pravne posljedice trajale su desetljećima – British Airways je 1979. tužio SFRJ, tvrdeći da je odgovornost na tadašnjoj državi. Proces je trajao godinama, uključivao više instanci i završio tek 2016. kada je Ustavni sud zaključio da je bilo kršenja prava na razuman rok suđenja, ali ne i na pravično suđenje.
Europski sud za ljudska prava uključio se 2021. godine. Istodobno je 19 članova obitelji stradalih podnijelo pojedinačne tužbe za odštetu. Iznosi nikada nisu javno otkriveni, no borba za pravdu nastavila se desetljećima. Ova tragedija ostala je duboko urezana u kolektivno sjećanje – ne samo zbog broja izgubljenih života, već i zbog pitanja odgovornosti, sustavnih propusta i dugotrajnih pravnih posljedica koje su obilježile živote mnogih.
