U narodnoj tradiciji, ime Blaga Mara, poznato i kao Blažena Marija, zauzima posebno mesto. Iako je u crkvenim knjigama ona poznata kao Marija Magdalena, običaji i verovanja su joj dali bogatiju, topliju ulogu u svakodnevnom životu vernika.
Poštovana s jednakim žarom kao i Ognjena Marija i Sveta Petka, ova svetiteljka ima reputaciju tihe zaštitnice doma, žene i porodice.Za nju se kaže da pomaže ženama koje žive skromno i pošteno, koje poštuju porodicu i neguju tradicionalne vrednosti. Upravo takve žene, koje čuvaju dom, rađaju, trpe i veruju, uživaju blagoslov Blage Mare. Veruje se da ona čuje njihove molitve i da ispunjava iskrene želje onima koje joj se sa verom obrate u crkvi, zapale sveću i pomole se.
- Njena uloga u narodnoj mitologiji često je mirotvorna. Kaže se da ona dolazi da umiri snažne, često surove sile, poput Ilije Gromovnika, koji udara nebeskim ognjem, i Ognjene Marije, koja donosi vatru kazne. U tom duhu nastala je i narodna pesma koja opisuje njihovu simboličnu podelu uloga: dok jedan gromi, drugi spaljuje, Mirnosna Marija donosi tišinu, utehu i olakšanje.
Ko je zapravo bila Marija Magdalena, čije ime nosi Blaga Mara? U crkvenim spisima je opisana kao ravnoapostolska učenica Hristova i mironosica. Poticala je iz krajeva u blizini Magdale, gradića u Siriji. U ranoj mladosti, živela je grešno, ali ju je Isus Hristos oslobodio zlih duhova, i od tada je postala njegova verna sledbenica.
Pratila je Hrista u njegovim propovedima i bila uz njega do samog kraja – plakala pod krstom na Golgoti zajedno s Presvetom Bogorodicom, i među prvima otišla na njegov grob. Jevanđelja navode da joj se Vaskrsli Hristos javio dva puta, čime je stekla posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji.Prema predanju, ona je kasnije posetila Rim, gde je pred carem Tiberijem izrekla poznatu rečenicu: “Hristos vaskrse”, uručujući mu crveno jaje kao simbol vaskrsenja. Ovaj čin se smatra korenom običaja farbanja vaskršnjih jaja. Tom prilikom je i optužila Pontija Pilata, tadašnjeg rimskog namesnika, za nepravedno suđenje Hristu.
- Nakon toga, svoj život posvećuje propovedanju jevanđelja, zajedno sa svetim Jovanom Bogoslovom, u grčkom gradu Efesu, gde je kasnije i preminula. Njene mošti su prenete u Carigrad, a kult njenog poštovanja rasprostranjen je širom hrišćanskog sveta.
U narodnoj svesti, Blaga Mara je mnogo više od istorijske ličnosti. Ona je duhovni oslonac, zaštitnica žena koje tiho, ali snažno, vode svoje živote kroz veru. Njoj se vernici obraćaju molitvom u kojoj traže osnaženje, pročišćenje i svetlost u srcu. U toj molitvi, vernici se prisećaju njene žrtve i ljubavi prema Hristu, ali i njenog saosećanja prema ljudima.
Molitva njoj izražava veru da je svojim životom uspela da nadvlada iskušenja, da je prosvetlila tamu mnogoboštva, i da sada, iz nebeskih visina, posreduje kod Boga za one koji joj se obraćaju. Vernici je mole da ih očisti od unutrašnjih borbi, misli i iskušenja, da ih nauči da vole i pomažu, kao što je i ona činila za života.
Njeno ime se ne priziva u trenutku moći, već u trenutku slabosti i potrebe, kada je duši potreban mir. Ona se smatra onom koja tiho, ali sigurno vodi čoveka ka pokajanju, ka tome da završi svoj put u miru i veri, i zasluži večni život u blizini Boga.
Blaga Mara je, stoga, ne samo svetiteljka prošlosti, već živo prisustvo u dušama onih koji tragaju za utehom. U njenom imenu odzvanja tišina posle oluje, blagost nakon bola i svetlost posle tame. U tom svetlu, njen kult i danas živi u narodu koji zna da u veri postoji moć koja tiho menja sve.